Kunići: Smještaj

Razumljivo, većina vlasnika želi da im kunići budu u stanu ili na balkonu kako bi mogli biti u bliskom kontaktu sa životinjama. Svakako je moguće držati svoje kuniće u stanu, ali to zahtijeva veliki trud i mnogo obzira od strane vlasnika!

Dakle, kako izgleda nastamba pogodna za životinje?

Ono što ne odgovara za kuniće, može se vidjeti posvuda u trgovinama za kućne ljubimce, a nažalost još uvijek kod mnogih vlasnika i uzgajivača kunića: Mali mrežasti kavez za 1-2 kunića, dekorativan u kutu sobe. Tamo su jadni zekani zatvoreni u vrijeme kada se nema vremena za njih. Nažalost, to je i danas uobičajena slika u uzgoju kunića. Svaki vlasnik treba biti svjestan da su ovakvi kavezi i obori svakako prakticni za vlasnika, ali pravo mučenje za aktivne i zdrave kuniće. Kunići ne žive u takvom kavezu, oni samo vegetiraju.

Naši ljubimci takoder žele živjeti svoj prirodni repertoar ponašanja. Imaju iste potrebe kao i njihovi divlji rodaci: žele kopati, skakati, trcati, družiti se – samo živjeti. Svaki kunić treba svoj "brlogu za spavanje", tako da kavez mora osigurati dovoljno prostora da kunići izbjegavaju jedni druge i svaki ima svoje mjesto za spavanje. Osim toga, kunići su vrlo aktivne životinje koje puno trče i skakuću. U nastambi mora biti i dovoljno prostora da kunići mogu napraviti barem jedan veliki skok bez udarca u ogradu. Odvojeni prostori za hranjenje i toaleti također moraju imati mjesta u ograđenom prostoru. Komercijalni rešetkasti kavezi ne mogu zadovoljiti ove zahtjeve i trebali bi se koristiti samo kao privremeno rješenje tijekom karantene ili kao kavez za spavanje za kunića kojima je dopušteno da trče uokolo cijelo vrijeme.

Bilo bi idealno za sve kuniće kada bi danju i noću mogli slobodno skakutati po kući ili barem u svojoj sobi. Nažalost, to nije uvijek izvedivo, veliki stanovi su alternativa za stalno slobodno lutanje.

Veličina

Mnogi vlasnici će sada biti šokirani: 6 m² za jedan par životinja - zašto? Mali primjer za ilustraciju: Zatvorska ćelija nudi zatvoreniku: krevet, stol i stolicu za jelo, mjesto i mogućnost održavanja tjelesne higijene. Pogledajmo sada normalan "veliki" kavez za kuniće: u jednom kutu WC, uz malo sreće pod na kojem se životinja čisti, ispod gnijezda kao krevet i kutak gdje je hrana. Zatvorenik izlazi iz svoje ćelije po nekoliko sati na dan... kunić izlazi iz svog kaveza samo nekoliko sati dnevno. Što su nam životinje učinile nažao da ih zatvaramo u malene ćelije poput zatvorenika? Zar životinje, kao naši prijatelji i cimeri, nemaju pravo na primjeren smještaj? Potreban im je stan u kojem mogu provoditi svoje "slobodno vrijeme", moraju moći trcati, skakutati, maziti se i igrati se. Za to mora postojati prostor u stanu. Svatko može odvojiti 6 m² za dvije životinje u svojem stana, nekoliko polica manje, maknuti stolić s cvijećem, gurnuti namještaj u stranu, potpuno odvojiti balkon za kuniće - to je moguće, ali nažalost većina ljudi to nije voljna učiniti. Medutim, pitam se zašto drže te životinje - ljubav prema životinjama ne može biti razlog.

Kunici se kreću poskakujući i skačući.
U normalnom kavezu ne mogu ni skočiti sve dok ponovno ne udare u zidove kaveza.
Takvo držanje ne može biti humano prema životinjama!

Položaj

Slijedeće uvjete treba imati na umu kada se bira mjesto za nastambu: u spavaćoj ili dječjoj sobi nastambi za kuniće nije mjesto. Kunići su i noću aktivni - tada mogu stvarati buku kretanjem po nastambi, glodanjem i udaranjem. Iako se ta buka ne smatra smetajućom, svejedno utječe na san te može uvjetovati smanjenu koncentraciju preko dana.

Dnevna i radna soba bi bile adekvatnije za smještaj kunića. Uvjet je, među ostalim, da televizor samo rijetko i samo normalnom glasnoćom gori, te da, također rijetko korišteni stereo uređaji budu najmanje 2 metra udaljeni.

Kunići imaju osjetljiva pluća te je u njihovoj blizini, tj. prostoriji u kojoj se drže, apsolutno zabranjeno pušenje. Isto tako se ne smiju koristiti mirisne lampice, dimni štapići, sprejevi i mirisi za prostorije, jer to sve iritira njihove dišne puteve.

Treba paziti da nisu izloženi propuhu, a prostor treba svejedno redovito zračiti. Prirodno svijetlo, jutarnje i/ili popodnevno bi bilo preporučljivo. Treba pak paziti da nisu izloženi višesatnom suncu, kako se ne bi pregrijali.

Idealna temperatura prostorije leži između 18 - 22°C, a vlažnost zraka između 30 - 70%. Kod suhog zraka zbog grijanja, potrebno je postaviti ovlaživać zraka.

Pogodna stelja, podloga

U specijaliziranim trgovinama se nude razne vrste stelje koje su za kuniće pogodne, na primjer granulat od bukve, stelja od konopljeslamnati peleti, lanena stelja (Euro Lin) ili normalna stelja za male životinje od piljevine. Potrebno je nastambe debelo posipati sa najmanje 5 cm sloja stelje. Ako se nastamba pre plitko nasipa, uskoro dolazi do stvaranja neugodnih mirisa i do urin-mrlja na podlozi. Prije svega je treba u debelom sloju nasipati na mjesta gdje kunići rado piške. Preporučujemo preko stelje staviti još jedan debeli sloj slame ili sijena, mjestimično se može i mekana stelja primjenit (stelja od zobi je naročito preporučljiva). Slama i stelja provode tekućinu i izmet prema dolje, tako da površina uvijek ostaje čista i suha. Osim toga spriječava da se kod dugodlakih kunića zaplete u dlaku i ne leti kroz stan kada se kuknić naglo zaleti trčati ili krene zecoplesati. Ako nema sijena preko stelje, onda se svaki vlažan komadić hrane napudra sa steljom što je za probavu nepovoljno, a osim toga i stelja koja nema prašine, svejedno praši dovoljno kada se životinje preko nje kreću. Oštri rubovi piljevine nisu ugodni za šapice kunića. Osim toga, životinjice jako vole slamu i u njoj ležati, te puno radije trče po slami, jer u njoj ne mogu tako duboko utonuti kao u mekanoj stelji. Sijeno ili slama sami po sebi, nisu dovoljni kao podloga, jer ne upijaju tekućinu.

Stelje od peleta ili granula moraju uvijek biti prekrivene debelim slojem slame ili piljevine, jer su peleti pre grubi za osjetljive šapice kunića. Vrlo često dobiju apscese na stopalima (pododermatitis) ako ih se drži na tvrdoj ili oštroj stelji.
Ako kunići jedu pelete, onda ih se istog momenta mora odstraniti iz nastambe jer mogu prouzrokovati po život opasne probavne probleme.

Tko ima velike nastambe može upotrijebiti i staru posteljinu ili flis dekice, ovisno o tome da li po tim mjestima kunići manje spavaju i trče. Takvu podlogu je naravno potrebno redovito prati i mijenjati.

Nikako ne upotrebljavajte wc pijesak za mačke! Taj krupni pijesak može dospijeti u želudac, zalijepiti se i dovesti do smrti. Isto tako je i prašina od tog pijeska opasna, ako dospije u pluća i tamo na sebe navuče vlagu i skruti se, dovede do plućnih problema. Pijesak za mačke je otrovan, osim toga je posve nepotreban, jer ako se kunići redovito čiste, ne može doći do nakupljanja neugodnih mirisa.

 

Oprema

Čista flašica za vodu mora biti dostupna čak i na više mjesta u nastambi. Mora biti čvrsto pričvršćena za kavez i praktična za svakodnevnu promjenu vode. Kunići bi morali do vode doći u jednom prirodno ravnom položaju.

Kako popraviti pojilicu koja pušta: skinite pojilicu sa držača, držite je u ruci tako da metalna cijevčica uperena u vis. Odvrnite zatvarač u smjeru obrnutom od kazaljke na satu i podignite ga ravno uvis. Začepite sudoper i natočite puno kipuće vode u koju ćete dodati tekući detrdžent za suđe. Potopite cijelu pojilicu u vodu i ostavite da stoji dok se voda nije ohladila toliko da možete u nju ruke uroniti. Kad je voda mlaka, očistite pojilicu iz nutra sa četkom za flaše. Izribajte je gore-dolje preko cijele površine. Provucite cijelu četku kroz metalnu cijevčicu kako bi je očistili, a i kuglicu u njoj. Kunići mogu ubaciti hranu u cijevčicu dok piju, te kuglica više ne leži kako treba i onda uzrokuje curenje.
Napunite pojilicu sa sapunastom vodom, zatvorite poklopac i čvrsto je protresite u trajanju od ca. jedne minute. Držite pojilicu tako da je cijevčica okrenuta prema dolje, te provjerite da li ima balončića od sapunice sa vanjske strane boce. To bi bio znak da ima sitne rupice u plastičnom dijelu koje uzrokuju puštanje. Obrišite vanjski dio pojilice i markirajte svaku rupicu sa markerom (flomasterom). Isperite unutrašnjost pojilice sa vrućom vodom. Osušite unutarnju stranu pojilice sa ručnikom i nanesite univerzalno, brzo sušeće ljepilo na označene rupice.
Uklonite gumicu sa unutarnje strane zatvarača te provjerite da li ima oštećenja, pukotine. Savijte ju kako bi provjerili elastičnost. Zamijenite gumicu sa novom ako ima pukotine ili je izgubila na elasticitetu. Kada gumica treba biti zamijenjena, ne stvara nepropusnu branu između vode i poklopca, te uzrokuje puštanje.
Napunite pojilicu sa svježom vodom, dobro zatvorite poklopac i gurnite kuglicu u cijevčicu par puta duboko kako bi je prisilili da sjedne dobro na mjesto. Montirajte pojilicu na kavez.

Zdjelice za vodu su preporučljivije. Prirodno držanje životinje dok pije vodu iz zdjelice je zdravije. Osim toga su zdjelice čišće, pod uvjetom da se redovito ispiru pod mlazom vode i voda mijenja. Iako voda u flašicama možda djeluje čišće, upravo ovdje se skupljaju bakterije i alge u cijevčicama i često na rubovima. Zzdjelica se zamaže sa većim komadićima smeća, ali ju je zato lakše temeljito očistiti i ako se dnevno opere pod tekućom vodom, skoro nikada se ne može onečistiti sa bakterijama i algama. Međutim, skoro je nemoguće zdjelice za vodu rasporediti po kavezu tako da se začas ne zamažu. Preporučujemo zdjelice dignuti na jednu etažu ili nešto povišeno, kako bi voda koliko toliko ostala duže čista.

Preporučuju se teške zdjelice za hranu koje se ne mogu prevrnuti i pružaju dovoljno mjesta kako bi više kunića na njima moglo sjediti i jesti. Za to su pogodne velike pseće zdjelice od keramike ili čak veliki podlošci od keramike za tegle za cvijeće, ali u međuvremenu imaju pet shopovi veliki izbor svakakvih zdjelica.

Sjenilice su također neophodne kako bi se uvijek našlo svježeg sijena u nastambama. Kunići uvijek moraju imati dostupne velike količine svježeg sijena, pa su tako sjenilice jako važna oprema njihovih nastambi. Kunići smiju pronalaziti na podu hrpice sijena, ali dodatne sjenilice pružaju sigurnost od onečišćavanja sijena.