Kunići: Probava, kako funkcionira

Pojedinačni stadiji probave…

Kunići uzimaju hranu u usta pomoću sjekutića, usana i jezika, a zatim je usitnjavaju mljevenim pokretima kutnjaka (donje čeljusti). Mehaničko usitnjavanje je važno kako bi pulpa hrane mogla proći kroz jednjak i kako bi enzimi mogli optimalno raditi (povećana površina). Posebnu ulogu pri tome ima slina koja se miješa s hranom i tako omogućuje lako gutanje. Nadalje, otapa pulpu hrane i priprema daljnji proces probave (osobito putem enzima koji razgrađuju ugljikohidrate). Osobito je važan enzim koji razgrađuje škrob (amilaza) koji ga razgrađuje u šećer. Kunići svaki dan proizvedu količinu sline koja čini oko 10% njihove tjelesne težine!

Bolesti zuba

Ovisno o prirodi hrane, zubi su izloženi različitim opterećenjima. Što više kunić mora žvakati kako bi zadovoljio svoje energetske potrebe, zubi će se bolje trošiti. Energetski bogatu hranu (suhu hranu, žitarice...) i već samljevenu (pelete, ekstrudate, topolinu pulpu) jedva da je potrebno žvakati i brzo se guta. Zbog toga „peleti bogati sirovim vlaknima“ nisu prikladni za abraziju zuba jer se sastoje od mljevenih komponenti. Vlaknastu hranu potrebno je posebno dugo žvakati (trave, bilje, sijeno, svježa hrana). Hrana ne smije biti previše energetska tako da je treba pojesti više (= više aktivnosti žvakanja) kako bi se zasitili. Ovo osigurava optimalno trošenje zuba.

Posebnost: Kunići (za razliku od nas ljudi) teško podriguju ili povraćaju. To je zato što je spojnica između jednjaka i želuca čvrsto zatvorena, a mala količina peristaltike (mišića) u želucu primarno se nalazi na izlazu iz želuca. Sve što je ušlo u želudac može se transportirati samo prema dolje. Podrigivanje ili povraćanje jedva da je moguće. Zbog toga kunići ne moraju biti natašte prije operacije (nema opasnosti od gušenja zbog povraćanja). Drugi razlog je prehrambeno ponašanje kunića, kojemu je njihova probava idealno prilagođena. Kunići konzumiraju male količine hrane tijekom svojih faza aktivnosti umjesto da pojedu nekoliko velikih obroka. Zato se njihov želudac oslanja na stalnu opskrbu hranom. “Izgladnjivanje” u zdravom smislu također bi bilo besmisleno, jer želudac se nikad ne prazni, ali u želucu uvijek ima ostataka hrane, pa on nikada ne bi bio prazan, kao što je slučaj kod drugih životinja.

Nakon gutanja, pulpa hrane prolazi kroz jednjak u želudac tankih stijenki s jednom komorom (čini oko 15% probavnog trakta). Treba napomenuti da slojevita hrana ostaje, a nova hrana obično nalazi svoje mjesto u sredini. Kunići uvijek zadržavaju malu količinu hrane u želucu, tako da se on nikada ne isprazni do kraja. To ima prednost, između ostalog, što je konzumirana hrana uvijek pomiješana s već prisutnom hranom, što znači da se toksini mogu više razrijediti. Progutana slina nastavlja enzimski djelovati na škrob kako bi ga razgradio. Nakon toga slijedi bakterijski porast ugljikohidrata mliječne kiseline. Želučani sok sastoji se od klorovodične kiseline i enzima pepsina koji razlaže proteine, a proizvodi ga želučana sluznica. Ovisno o vrsti hrane koja se konzumira, ima različite razine kiselosti i klorovodične kiseline. Ovisno o pH vrijednosti, klorovodična kiselina koju sadrži ubija mnoge bakterije i većinu virusa. Međutim, zakiseljavanje je mnogo blaže kod mladih životinja, zbog čega bakterije i virusi u ovoj dobi posebno dobro prolaze kroz želudac i naseljavaju se u ostatku probavnog trakta. Čak i dok se crijevni izmet unosi (ova faza se obično događa ujutro), želudac se samo malo zakiseli. Želučana kiselina sprječava fermentaciju i probija hranu. Tek kada je dovoljno navlaženo, vrata želuca se otvaraju da ispuštaju hranu u malim obrocima u tanko crijevo.

Posebnost: Kunići se oslanjaju na stalnu opskrbu tvarima u želucu; njihova probava uvijek mora biti aktivna. Međutim, (suprotno uvriježenom mišljenju) stalna opskrba hranom (kontinuirano jedenje: često se naziva "top unutra, dno van" ili princip vrtnog crijeva ili začepljen želudac/crijeva) nije potrebna za to; kunić može lako proći kroz razdoblja gladi s gutanjem izmeta slijepog crijeva za popunjavanje. Do kritičnog stanja dolazi tek nakon 12 sati bez hrane. Međutim, budući da kunić održava fiksni ritam stolice slijepog crijeva i faze tvrde stolice, važno je da mu je hrana dostupna 24 sata na dan i stoga može podijeliti svoj unos hrane prema svom probavnom ritmu.

Gastrointestinalne bolesti: Kunići su vrlo osjetljivi, greške u hranjenju, paraziti ili odbijanje jela (npr. zbog bolova ili drugih bolesti) mogu brzo postati opasni po život. Probava se prilično brzo zaustavlja zbog osušene pulpe hrane, što dovodi do stvaranja plinova. Životinja postaje apatična i odbija jesti. Želudac je ispunjen s više hrane i plinova nego što njegov volumen dopušta. Želudac kunića nije osobito rastezljiv i ima vrlo tanke crijevne stijenke, zbog čega preopterećenje i stvaranje plinova može čak dovesti do puknuća stijenke želuca. Preopterećenje i plinovi u želucu obično nastaju kao posljedica odbijanja jela (bolesti zuba, bolovi i sl.) ili neprikladne hrane ili hrane koja jako bubri.
Proširenje želuca: Proširenje želuca je najčešća bolest probavnog trakta. Nastaje zbog odbijanja jela. Kunići odbijaju hranu iz različitih razloga, npr. jer ne mogu jesti (bolesti zuba, usta ili čeljusti), ne žele jesti (bol uzrokovana "nevidljivim bolestima" kao što su bolesti maternice) ili mučnina (npr. zatajenje bubrega, jetre bolesti...). Zato pažljiva dijagnostika ovdje spašava živote. U najrjeđim slučajevima uzrok su čiste kuglice dlake! Većinom je to zgusnuta hrana, koja ponekad može sadržavati kuglice dlake, ali se obično sastoji prvenstveno od komponenti hrane. Oboljelim životinjama potrebna je vrlo složena intenzivna njega, treba tražiti i otkloniti uzrok! Više informacija

Zatvor, začep, kuglice dlake: kuglice dlake su relativno rijetke i obično se krivo dijagnosticiraju želučane dilatacije! Ali ipak se događaju... Jako usporena ili zastoj probave, tako da nema izlučivanja izmeta, može imati različite uzroke. Najčešći uzroci uključuju jedenje (zgrudvanje) pijeska za mačke, kuglica slame, kuglica hrane ili drugih stvari koje bubre ili se skupljaju u želucu i crijevima (npr. strana tijela, vetbeds, vlakna tepiha...). Često gutanje velike količine krzna (njegovanjem vlastitog krzna, građenjem gnijezda od krzna ili krzna drugih kunića tijekom linjanja ili patološkim čupanjem vlastitog krzna) koje se u crijevima skuplja u klupko (kuglice dlake), dovodi do zatvora. Zatvor se uvelike potiče ili čak pokreće ako se kunić hrani vrlo suhom hranom i/ili nema slobodan pristup pitkoj vodi. To znači da se suha pulpa hrane ne može navlažiti i ne klizi dalje. Prirodna hrana sastoji se od 70-80% tekućine, tako da je probava kunića dizajnirana za transport vrlo vlažne hrane. Nedostatak tjelovježbe, držanje koje ograničava kretanje i/ili pretilost također mogu povećati zatvor. U osnovi, suha prehrana s malo vlakana povećava zatvor kod kunića.

Preopterećenja želuca: krmne kuglice, krmne smjese, žitarice, ekstrudati, sušeno povrće i također pelete za prostirku (posebno su popularne pelete od slame) i općenito gotovo sva suha hrana bubri (manje ili više) kada dođe u dodir s tekućinom. Ako kunić pohlepno puni želudac suhom hranom, u želucu se stvara suha masa koja se ne može odnijeti. U želucu se hrana natapa želučanim sokom, koji se sastoji i od želučane kiseline, tako da je pogodna za daljnji transport. Budući da želučani sok uzrokuje bubrenje suhe hrane, volumen hrane se značajno povećava. Većina peleta (uključujući i pelete bez žitarica!) dosegnu tri do pet puta veći volumen od svoje izvorne veličine u testovima bubrenja. Budući da se želudac ne može proširiti tri do pet puta od svoje veličine, dolazi do patološkog preopterećenja ili čak puknuća stijenke želuca. Želučani vratar omogućuje daljnji transport tek kada je hrana vlažna, odnosno natopljena želučanim sokom i time nabubrila. Suha hrana u želucu više se ne transportira. To znači da je želudac preopterećen. Hrana koja ne bubri i vlažna je, ne uzrokuje te probleme, osim ako se ne hrani zajedno sa suhom hranom koja bubri (čak i s vremenskom odgodom!). Tada visok sadržaj vode zapravo može pogoršati preopterećenje, jer povećava proces bubrenja suhe hrane. Razdoblje gladi ili neredovito ili diskontinuirano hranjenje i fluktuacije u hrani također potiču preopterećenje želuca, budući da gladni kunići nalijeću na ograničenu ili popularnu hranu (koja nije dostupna cijelo vrijeme) za vrijeme obroka i pune želudac toliko iz pohlepe da svako malo ekspanzija već jako opterećuje želudac. Kunićima koji su skloni preopterećenju želuca stoga treba osigurati dovoljno hrane barem dva puta dnevno kako ne bi patili od prekida gladi između njih, već bi imali istu hranu na izbor 24 sata dnevno. Dijeta ad libitum stoga je idealna.

U tankom crijevu hranjive tvari se razgrađuju u svoje pojedinačne građevne blokove uz pomoć izlučenih enzima iz gušterače i žučnog soka iz jetre. Masti u glicerolu i masnim kiselinama, bjelančevine u pojedinačnim aminokiselinama, a ugljikohidrati u jednostavnim šećerima. To omogućuje da se te tvari apsorbiraju kroz stijenku crijeva, a tu mogućnost imaju samo najmanji dijelovi. Prvi duodenum je duodenum, koji koristi jako alkalne sokove (sok gušterače i žučni sok) za neutralizaciju pulpe hrane, koja je jako kisela zbog želučane kiseline, tako da enzimi mogu djelovati (razgraditi proteine ​​i ugljikohidrate) tako da može proći kroz stijenku crijeva može se apsorbirati u krvotok.

U jejunumu je zadatak tijela apsorbirati minerale, ekstrahirati vitamine iz pulpe i enzimskim djelovanjem razgraditi ugljikohidrate, masti i bjelančevine kako bi ih crijevna stijenka mogla reapsorbirati (apsorbirati u krvotok). ne razgrađuju se, ne mogu se apsorbirati (sustav portalne vene). Tvari se transportiraju do jetre i tamo se ponovno sastavljaju tako da su dostupne tijelu kunića.

Gliste i drugi crijevni paraziti & sekundarne bolesti izazvane otrovima u tijelu kunića
Ako je unos hrane prebrz (žudnja), pulpa hrane prebrzo ulazi u tanko crijevo i nije dovoljno neutralizirana u dvanaestercu, tako da se prenosi u kiselom stanju. Zbog toga enzimi ne mogu raditi (potrebna im je neutralna/bazna sredina) te dolazi do fermentacije/truljenja i nedovoljne apsorpcije hranjivih tvari. Kako bi si pomoglo, tijelo stvara sluz (putem glikoproteina) kako bi neutraliziralo talog. Međutim, sluz ostaje i ne izlučuje se, pogotovo ako se radi o kroničnom problemu (kad prekisela kaša uvijek ulazi u tanko crijevo). Slojevi sluznice tada se talože jedan na drugi u tankom crijevu. Mnoge bakterije, paraziti, fekalni kamenci i crvi talože se u ovoj sluzi i tamo se gnijezde; ona nudi idealno tlo za razmnožavanje. Ovi se paraziti hrane pulpom hrane u crijevima i fermentacijom i truljenjem proizvode razne otrove koji putem portalne vene također dospijevaju u jetru i apsorbiraju se. Posljedica je postupno trovanje organizma, otrovi dopiru do svih dijelova tijela (bolesti mozga, bolesti kože...).

Proljev
Ako kunić izbacuje kašasti ili rijetki izmet, to se zove proljev. To se događa zbog iritacije crijevne sluznice ili, u kasnijim fazama, zbog upaljene crijevne sluznice. Crijevna sluznica kod kunića se vrlo brzo upali, npr. pod jakim stresom uzrokovanim pothranjenošću (npr. suha hrana, žitarice, slatkiši, poslastice...), toksinima koji je napadaju, infekcijama ili poremećenom probavom (nadutost, paraziti, nepravilna kolonizacija, povećana izloženost neprožvakanoj hrani (problemi sa zubima) itd.).

Posebnost: Zbog posebne važnosti probave slijepog crijeva kod kunića i povezanog odvajanja malih čestica (male čestice < 0,3-0,5 mm transportiraju se u slijepo crijevo) i velikih, neprobavljivih strukturnih vlakana (ona se izlučuju). Kunić se posebno oslanja na duga vlakna (>,5 mm) za održavanje probavne aktivnosti. Zbog toga mljevena ili jako prašnjava hrana ulazi u slijepo crijevo, što može dovesti do prepunjenosti slijepog crijeva i neispunjenosti debelog crijeva. Međutim, punjenje debelog crijeva grubim česticama hrane ključno je za preživljavanje jer održava probavu. Fino mljevena hrana poput peleta i ekstrudata (to su raznobojni suhi prstenovi i grudice hrane, sastoje se od mljevenog brašna), prašnjavo sijeno, pulpa hrane (prilikom hranjenja) ili hrana s malo neprobavljivih vlakana stoga može znatno usporiti probavu ili je do zastoja i stoga je neprikladan za ishranu kunića.

Posebnost: Probava bakterijskog slijepog crijeva kunića čini ga posebno osjetljivim na antibiotike. Dok su normalni probavni dijelovi prisutni i kod drugih sisavaca i neosjetljivi su na antibiotike (budući da su enzimi i žuč neosjetljivi na antibiotike), slijepo crijevo koloniziraju bakterije (tzv. crijevna flora), a bakterije mogu ubiti antibiotici. Kod kunića je probava slijepog crijeva važna za dobivanje energije i vitamina iz hrane, a mrtva ili promijenjena crijevna flora može dovesti do malfermentacije (nadutosti), proljeva ili drugih probavnih problema. Oralna primjena (u usta) antibiotika posebno utječe na kolonizaciju slijepog crijeva. Stoga je općenito poželjan supkutani oblik primjene (injekcije) kod kunića, jer značajno manje utječe na floru slijepog crijeva.

Nadutost, plinovi, timpanija: Ako želudac ili crijeva kunića postanu plinoviti, tada se radi o kvaru probave, koji u osnovi ima temeljne uzroke. Jedan od uzroka može biti prebrzo mijenjanje hrane ili hranjenje većim količinama nepoznate hrane. Probavna flora uvijek je optimalno prilagođena uobičajenoj hrani i mijenja se kada se hrana mijenja (npr. kod divljih kunića kad dođe zima i jedu drugačiju hranu nego ljeti). Kako bi se omogućila prilagodba kako bi se nova hrana optimalno probavila, prvo ju je potrebno unositi postupno, inače će neprobavljena ležati u probavnom traktu jer nedostaju pravi “pomagači” za njezinu probavu. Fermentirana, neprikladna, pljesniva hrana koja je jako kontaminirana pesticidima također može uzrokovati nadutost. Drugi čest uzrok je bolestan probavni trakt koji vrlo teško razgrađuje hranu jer je jako opterećen pothranjenošću. Ovaj problem nastaje prvenstveno zbog potpuno nepravilnog hranjenja, koje šteti probavnom traktu zbog svoje neprirodnosti i eventualno neprikladnih sastojaka (npr. hranjenje suhom hranom). Oboljeli probavni trakt tada je vrlo brzo "preopterećen" i mora se boriti s probavljanjem hrane. Kao rezultat toga, pojedinačne komponente se ne probavljaju pravilno i počinju fermentirati. U ovom slučaju često se mogu otkriti kvasci, kokcidije itd. coli bakterije ili se mogu otkriti upale crijeva. Infekcije i paraziti u crijevima mogu ometati probavu i tako potaknuti stvaranje plinova. Crijevna flora je često nepotpuno razvijena zbog primjene antibiotika ili postoji pogrešna kolonizacija. Problemi sa zubima (koji također mogu biti uzrokovani pothranjenošću) također pojačavaju ovaj proces jer nedovoljno sažvakana hrana ulazi u probavni trakt i dodatno ga opterećuje.

Ako dođe do zastoja probave (npr. zbog zatvora, trovanja koje utječe na crijevnu peristaltiku ili probavu, nevoljkosti za jelo ili nedostatka hrane), hrana koja je dugo ležala u želucu ili crijevima može početi fermentirati, što može također dovesti do stvaranja plinova. Previše suha i energetska hrana jedan je od najčešćih uzroka stvaranju plinova. Komercijalno dostupna suha hrana (također “suha hrana bez žitarica”, sušeno povrće i druga suha hrana) usporava probavu jer kunića s jedne strane dosta brzo zasiti (visoka energetska gustoća i “sposobnost bubrenja – pulpa hrane bubri” kada dođe u dodir sa želučanom kiselinom i upeterostruči volumen), suha hrana zasiti, prepuni želudac i donekle ga isuši. To rezultira vrlo sporim pomicanjem sadržaja u želucu ili kompletnim zastojem. Nova hrana se više ne unosi ili se uzima samo vrlo malo (kunić je sit i “presit”), tako da se dodatna hrana ne transportira dalje i želučana vrata se ne otvaraju uvijek, jer ostaju zatvorena u želucu kada je hrana suha i čeka dok ne bude dovoljno vlažna. Zastoj pulpe hrane u probavi je vrlo opasan jer procesi fermentacije mogu stvoriti plinove koji se ne mogu dalje transportirati (ni kunići ne mogu podrignuti) pa želudac vrlo brzo postaje plinovit. Crijeva se također mogu zatvoriti na isti način, a zatim i posve napuniti plinovima. Čak i ako više ništa ne pojede, kunić se može dalje nadimati jer hrana ostaje u želucu/crijevima - stoji. To se događa kada je kunić ozbiljno bolestan. Premalo kretanja može povećati nadutost; za kuniće je dobro ako se puno kreću kada imaju nadutost i tako pokreću probavu.