Kunići: Encephalitozoon Cuniculi (E.C.)
Opis uzročnika
Kod uzročnika E.Cuniculi radi se o "protozoenu", vrsti mikro sporidije koja živi u ćelijama. Protozoen = jednostanični organizam, intra celularni = živi unutar ćelije, vrsta mikro sporidije = rod gljivice, vrsta gljivice. Dakle, radi se o jednostaničnim uzročnicima sličnim gljivicama koji se nastane u ćelijama životinje.
Parazit primarno djeluje na središnji živčani sustav (mozak i kralježnična moždina). Ali i bubrezi, jetra, slezena, srce, crijeva, pluća i oči su napadnuti od parazita i uključeni su u oboljenja.
Encefalitozoonoza je najčešći uzrok neuroloških ispada u kunića. Ako kunići pokazuju neurološke simptome, E.C. je prisutan u 85% slučajeva. Stoga je vrijedno pobliže promotriti bolest, također poznatu kao tortikolis.
Uzročnik je Encephalitozoon cuniculi (skraćeno E.c.). Pripada razredu mikrospora. To su mali, jednostanični paraziti koji su vrlo blisko povezani s gljivama. Oni prodiru u različite tjelesne stanice domaćina (životinje koja je zaražena patogenom), s E.c. prvenstveno preferira kuniće. Mikrosporu karakteriziraju takozvane spore, razvojni stadij koji može mjesecima preživjeti izvan domaćina i ostati zarazan.
E.c. je jedina poznata vrsta mikrospora kod kunića, ali je posebno česta: oko polovica svih domaćih kunića nosi uzročnika; izbijanja nisu uvijek vidljiva jer kunići mogu imati i unutarnje infekcije. Uzrok izbijanja bolesti nije jasno razjašnjen. Stres je jedan od čimbenika koji može biti uzrok.
Uzročnik ima veliki afinitet za CNS i tkivo bubrega. To znači da prvenstveno utječe na mozak, leđnu moždinu, oči i bubrege, ali i druge organe dospjevši u njih putem krvi. To znači da se uzročnik može nastaniti u mozgu i izazvati tipične simptome, ali i ne mora! Mogu se pojaviti i drugi, manje tipični oblici (npr. ekstremna osjetljivost na bolesti) za koje E.c. je krivac.
Uzroci zaraze
Kunići se zaraze E.c. primarno putem peroralnog gutanja (npr. jedu sporama kontaminiranu hranu) spora. One se uglavnom izlučuju urinom kunića i tako se šire po okolišu. Rjeđa je takozvana intrauterina infekcija, tj. već bolesna majka prenosi uzročnike potomstvu putem posteljice i oni dolaze s E.C. na svijetu.
Zaraza i prijenos
Čim se uzročnik naseli u organizam u velikom broju, kunići izbacuju njegove spore putem izmeta i urina. Drugi kunići unesu parazita oralno putem kontaminirane (onečišćene) hrane (travnjaci, sijeno, i sve što leži na podu). Kako se parazit širi i razmnaža putem krvotoka, nastanjuje se u organima oboljele životinje. Potomstvo se inficira direktno još u utrobi skotne kunice. Ostali načini zaraze se još diskutiraju.
E. Cuniculi spada u "zoonozu", a to znači da parazit napada različite vrste. Drugi sisavci, kao na primjer miševi, zamorčići, hrčci, štakori, egzotične vrste, psi i mačke, kao i različite vrste ptica se mogu inficirati i ne bi smjeli dolaziti u kontakt sa zaraženim životinjama. I ljudi, čiji je imunitet oslabljen, mogu oboliti (međutim, dosad je parazit dokazan kod pacijenata oboljelih od AIDS-a i pacijenata liječenih kemoterapijom). Prijenos na zdravog čovjeka je dakle rijedak.
Simptomi i pokazatelji bolesti
Niže navedeni simptomi mogu biti pokazatelji zaraze sa E. Cuniculi. Oboljeli kunići ne moraju pokazivati sve simptome istovremeno. Često se simptomi pojavljuju samo sporadično. Životinje pokazuju nakratko gubitak orijentacije, imaju napade ili drže glavu iskrivljeno, a nakon kraćeg vremena se ponašaju opet posve normalno. Ako jedan ili više ovih simptoma primjetite kod Vašeg kunića, upozorite svojeg veterinara na ovu bolest.
Infekcija s E.c. može ostati neotkrivena godinama, često cijeli život, i u ovom slučaju ne utječe na kunića. Simptomi se javljaju neovisno o dobi i često se javljaju iznenada, ali mogu biti uzrokovani stresom. Mnoge od njih uzrokuje parazit koji oštećuje zahvaćene organe (npr. središnji živčani sustav) i tamo uzrokuje upalu.
Osobito karakteristično za E.c. su iskrivljeni položaj glave (tortikolis, ofistotonus), nekoordinirani pokreti, preosjetljivost živaca i paraliza stražnjih nogu, pri čemu tamošnji mišići brzo degeneriraju jer se više ne koriste. Zbog poremećaja kretanja oboljeli kunići često teško mogu jesti i stoga brzo gube na težini.
Uveitis (= upala srednje kože oka, uvea), zamućenje leće ili gubitak živaca glave također se mogu primijetiti rjeđe. Potonji se obično manifestira paralizom facijalnog živca. Kunići više ne mogu pokretati mišiće lica jer pripadajući živac više ne radi, zbog čega zatvaranje vjeđa više ne funkcionira i oči se brzo osuše.
U uznapredovalim stadijima kunići više ne mogu mirno sjediti već se neprestano okreću oko vlastite osi.
Javljaju se i napadaji slični oblicima bolesti kod kojih se kunići trzaju kao da imaju epileptične napadaje. Kunići se često izmjenjuju između faze u kojoj potpuno ne reagiraju i faze u kojoj nalijeću na zidove ili predmete u nastambi bez razmišljanja o tome. Povremeno postoji čak i centralna sljepoća i/ili gluhoća, što dodatno ograničava koordinaciju kunića.
Unatoč velikim neurološkim nedostacima, kunići su općenito dobrog općeg zdravlja, tako da između napada obično izgledaju potpuno vitalni.
Klinička slika:
- oduzetost stražnjih ekstremiteta, različite vrste paraliziranosti, kretanje uz trzanje (Ataksija), ukoso držanje glave, poremećaj u svijesti, iscjedak iz očiju i nosa, smanjena funkcija bubrega, trzanje očima (nystagmus), na pogođenim organima se nalaze izrasline.
Tijek bolesti:
Pretpostavlja se da su samo površinske stanice (npr. na površini crijeva) inicijalno zaražene prije nego što se patogen proširi na razne organe putem krvotoka. 3-4 mjeseca nakon infekcije obično su zahvaćeni središnji živčani sustav, bubrezi i povremeno srce. Paraziti brzo uzrokuju upalu u svim zahvaćenim organima jer imunološki sustav pokušava odbaciti remetilački faktor. Trenutno se također vodi rasprava o tome je li E.c. također može biti uzrok grizenja mokraćnog mjehura, budući da uzročnik, između ostalog, napada bubrege. U kunića s intaktnim imunološkim sustavom razvija se kronična infekcija E. cuniculi, što se može prepoznati po krvnim vrijednostima koje tada pokazuju perzistentne upalne procese i trajno visok titar protutijela. Imunološke stanice štite od kliničkog izbijanja bolesti otpuštanjem posebnih tvari koje pak djeluju na druge stanice i u skladu s tim pojačavaju ili koče njihov rad u korist zdravlja.
Detaljni opis simptoma
-
iskrenuto, koso držanje glave (head tilt): tipično ukoso držanje glave je dalo oboljenju naziv "head tilt". U početnom stadiju je glava najčešće samo lagano ukošena, a često dolazi do jakog oštećenja živčanog sustava i napadno iskrenutom držanju glave koje je neprirodno. Neprirodno držanje glave prema gore/natrag je također zapaženo i često je popraćeno sa istovremeno otvorenim ustima. Pritom kunići trzaju, tresu ili mašu glavicom.
Diferencijalna dijagnoza: upala srednjeg uha, upala moždane ovojnice, tumori na mozgu, povrede vrata) -
Padanje/rušenje: gubitak osjeta ravnoteže zbog infekcija u uhu i ukoso držanje glave, su česti simptomi. Životinje su u početnom stadiju nesigurne kod podizanja na stražnje nogice, čiste se nesigurno, puno se namještaju i na kraju padaju, ruše se. U uznapredovalom stadiju ne mogu se više uspravljati, ne mogu se niti ravno kretati, padaju pri hodanju ili se vrte u krug. Neke životinje se počnu zabijati u stranice kaveza, nemaju više osjet za orijentaciju. I jako uznapredovalom stadiju više nisu sposobne sjediti, rotiraju pri sjedenju i djeluju naročito nemirno.
Diferencijalna dijagnoza: upala srednjeg uha, upala moždane ovojnice, tumori na mozgu, napad parazitima u uhu, moždani udar, ostale infekcije. -
Oduzetost: dolazi do najrazličitijih pojava oduzetosti. Tipične je oduzetost stražnjih udova. Stražnje šape se sa vremenom sve više i više ispružuju prema natrag i više ih kunić ne može samostalno podvući pod tijelo. Moguće je i držanje stražnjeg dijela tijela posve na strani. Životinje se često još povlače prema naprijed samo sa prednjim šapama. Može doći i do paralize samo jedne strane i paralize glave ili prednjih šapa.
Diferencijalna dijagnoza: povrede i nagnječenja kičme, lomovi kostiju, plinovi, tumori na kralježnici ili u trbušnoj šupljini, moždani udar, ostale infekcije. -
Napad: često dolazi do pojava sličnih napadajima. Životinje nepomično zure, najčešće u neprirodnim položajima tijela, ne reagiraju na poticaje i nisu svjesne svoje okoline. Često pritom preokrenu oči, a trzanje tijelom je također moguće.
Diferencijalna dijagnoza: upala srednjeg uha, upala moždane ovojnice, tumori na mozgu, moždani udar, ostale infekcije. -
Sljepoća, gluhoća, gubitak apetita: rijetko dolazi do potpunog gubitka osjeta - životinje djeluju slijepe, gluhe i ne mogu kontrolirati uzimanje hrane. Osim toga čini se da dolazi do promjene u osjetu okusa, te jedu slabo ili posve prestanu jesti.
Diferencijalna dijagnoza: plinovi, tumori na mozgu, apscesi, moždani udar, ostale infekcije. -
Probavni problemi / gubitak na težini: zbog promijenjenog apetita i nemogućnosti kretanja dolazi često do sekundarnih problema probavnih: plinovi, proljev ili začep. Također može doći do postepenog ali i naglog gubitka težine.
Diferencijalna dijagnoza: kriva ili nezadovoljavajuća prehrana, bezoari u želucu (klupka dlake), začep, infekcije želučanog ili crijevnog trakta, stres. -
Oči, nos: oči mogu biti suzne, krmeljave, zalijepljene, u uznapredovalom stadiju je refleks zjenice usporen.
Diferencijalna dijagnoza: infekcije, nedostatak vitamina ili minerala zbog loših životih uvjeta i krive prehrane.
Postoje više različitih načina kako testirati na E. Cuniculi:
Tuš-test: Ovaj test služi dokazivanju prisustva antitijela u krvi ili u urinu - ali ova antitijela imaju i životinje koje nisu inficirane. Stoga ovaj test nije prvi pokazatelj infekcije sa E. Cuniculi.
Imuno-fluorescentni test: Ovim testom se utrvrđuje količina uzročnika u krvi. On daje točnu informaciju o tome koliko je infekcija jaka.
Mora se međutim napomenuti da preko 80% kunića nosi uzročnika u sebi. Iz tog razloga se ne smije uvijek polaziti od toga da je za nastalo oboljenje isključivo odgovoran E. Cuniculi. Česti su razlozi oboljenja loši ili pogrešni životni uvjeti ili neadekvatna i nekvalitetna prehrana.
Terapija
Samo hitna i opsežna terapija može spriječiti trajne poslijedice kod kunića! Čim se jedan ili više gore navedenih simptoma pojave, morate odmah odvesti životinju iskusnom veterinaru.
Uzročnika nije moguće potpuno odstraniti iz organizma. Životinje ostaju inficirane za cijeli život. Ali je moguće spriječiti daljnje širenje i razmažanje parazita u organizmu te minimirati tjelesna oštećenja. Inficirane životinje nije potrebno trajno izolirati nakon uspješne terapije.
Ako se sumnja na E.c, krvni serum kunića ispituje se na antitijela na E.c., odnosno određuje se titar antitijela (= koncentracija antitijela protiv E.c. u krvi). Visoki titar antitijela ne znači nužno da kunić sada ima kliničku bolest, već samo da je životinja već bila u kontaktu s uzročnikom i da je imunološki sustav na njega reagirao. Međutim, osumnjičen je E.C. Sada, naravno, posebno blizu. Tijekom akutnog napada, E.c. izlučuje se mokraćom životinja zbog svoje sposobnosti prolaska kroz bubrege. Treba uzeti uzorak urina za E.c. biti ispitan. Ovdje se uzročnik može otkriti izravno, tj. ako je test urina pozitivan, simptome kod životinje sigurno uzrokuje E.c. uzrokovano.
Međutim, treba napomenuti da se titar antitijela povećava tek 2-3 tjedna nakon infekcije. Ako je titar protutijela nizak, sasvim je moguće da je infekcija EC-om još uvijek bila previše nova u vrijeme krvne pretrage. Ako se ne pronađe nijedan drugi uzrok simptoma, preporučljivo je kasnije ponovno provesti test na antitijela.
Budući da je E.c. također može uzrokovati kronično zatajenje bubrega, također je potrebno provjeriti vrijednosti bubrega kako bi se to isključilo. Budući da je uzročnik E.c. nikad se ne može izravno dokazati, E.c. uvijek samo sumnja na dijagnozu na temelju simptoma i izmjerenih vrijednosti! Kako bi se sa sigurnošću postavila ova sumnja na dijagnozu, moraju se isključiti sve druge bolesti koje bi mogle uzrokovati simptome kod kunića (infekcija unutarnjeg uha/srednjeg uha, moždani udar/aneurizma, trauma (npr. pad koji je ozlijedio spinalni kanal), toksoplazmoza).
E.c. se koristi sa sljedećim lijekovima: liječiti: 1) Panacurom 2) Vitaminom B 3) Antibiotikom 4) Infuzijama 5) U ekstremnim slučajevima kortizonom/deksametazonom. Svi spomenuti lijekovi samo su simptomatski tretmani koji se bore protiv simptoma, ali ne i uzroka (samog patogena). To znači da kunić nije izliječen nakon ovog tretmana, već da su njegovi simptomi nestali i teoretski se kasnije mogu ponovno pojaviti. Uspjeh liječenja također uvelike ovisi o imunološkom sustavu kunića i vrsti simptoma zatajenja.
-
Dosad najvažniji sastavni dio terapije zaraze sa E. Cuniculi je sredstvo protiv crva, anthelmintik, napr. Panacur, sastav: Fenbendazol i Valbazen, sastav: Albendazol. Ovi lijekovi ubijaju parazite u crijevu. Kako paraziti budu kroz phagocite apsorbirani i dospiju u krvotok, time se spriječi daljnje širenje i razmnožavanje parazita. Već i kod same sumnje na E. Cuniculi, treba provesti terapiju sa Panacurom. Doziranje se određuje prema težini kunića. Suspenzija od 2,5% ad us.vet se dozira 0,2 ml - 0,4 ml po 1 kg tjelesne težine u trajanju od najmanje 4 tjedna. U težim slučajevima je potrebno liječenje Panacurom i cijeli život, kako bi se spriječilo naseljavanje u crijevima. Jače nuspojave kod pravilnog doziranja nisu dosad poznate - lijek se dobro podnosi, jedino može doći do manje promjene u izmetu.
Liječe se sve životinje u grupi!
Panacur (aktivna tvar fenbendazol) zapravo je lijek protiv crva, ali ubija i protozoe, tj. E.C. a primjenjuje se oralno tijekom 4 tjedna. Djeluje izravno protiv parazita, ali samo za vrijeme primjene i samo tamo gdje djelatna tvar dospije izravno, tj. u crijeva. To samo znači da zaliha patogena koji su (još) u crijevima ne može doći do krvotoka i količina patogena u drugim organima se više ne povećava. Patogeni u mozgu nisu napadnuti jer lijek ne može proći kroz krvno-moždanu barijeru (= barijera između krvi i mozga, koja u zdravim uvjetima sprječava nekontrolirani prijelaz, a time i neurološka oštećenja) ako je još netaknuta. Panacur (nažalost) nije čudotvorni lijek koji izravno ubija parazite u svim organima. (Svako sredstvo koje bi to moglo učiniti je otrovno za kunića u potrebnim količinama.) -
Kunić prima infuziju cijele otopine elektrolita pod kožu (supkutano) kako bi se povećao protok do bubrega. Time se sprječava prekomjerno taloženje patogena u bubregu jer se oni u velikoj mjeri ispiraju. Iz tog razloga treba hraniti više svježe hrane koja sadrži vodu (ili čak namočenu u vodi). Kunićima koji ne jedu potrebno je uz hranjenje svaki dan štrcaljkom dati u usta 10 ml vode.
-
Terapija vitaminima B1, B6 i B12 je od velike važnosti kako bi se spriječila daljnja oštećenja živčanog sustava. U tu svrhu su pogodne razni preparati vitamina B, naročito B komplex N i Neurobion.
-
Kod jake infekcije je neophodno davati antibiotik. Uvijek onda kada su vidljivi neurološki poremećaji. Oni ukazuju na infekcije živčanog i mišićnog sustava. Kod jakih infekcija bubrega pokazali su se Chloramphenicol, Oxytetrazyklin i Doxycyclin efikasnima, koji se daju i kod jačih napada grčenja. Enrofloxacin je često dovoljan samo kod lakših, vidljivih ispada.
-
Kortizon (napr. Prednisolon) bi se trebao uvijek dati kod jačih ispada, kao napr. koso držanje glave, trzanje mišićima i grčeva. Kortizon može djelovati i na apetit pa se daje životinjama koje odbijaju jesti. Daje se tako dugo dok postoji problem, pa čak i više tjedana.
U ekstremnim slučajevima, veterinar će možda morati ubrizgati kuniću kortizon. To se radi samo u slučaju izrazito jakih simptoma, u krajnjem slučaju, jer kunići slabo podnose kortizon. Međutim, može biti potrebno ako je mozak već previše natečen zbog upale. Problem je u tome što kortizon smanjuje imunološki sustav, koji bi se inače trebao boriti protiv bakterija. U tu svrhu sada se mora primijeniti više antibiotika kako kunić ne bi dobio daljnje infekcije. Osim toga, imunološki sustav kunića tada treba ojačati induktorima paramuniteta (npr. Zylexis).
Točne nazive i doze lijekova dobiti ćete od veterinara!
Što mora vlasnik poduzeti
Unos tekućine: U mnogim slučajevima je poslijedica infekcije oboljenje bubrega sa oslabljelom funkcijom. Zbog toga je za vrijeme infekcije vrlo važno paziti na dovoljni unos tekućine kako bi se bubrezi ispirali i time oslobodili od uzročnika. Smisleno je kuniću davati razblaženi čaj od mirodija, svježe i sušene mirodije (zajedno sa puno vode ili sa čajem). Naročito ćemo spomenuti: maslačak (svježi, sušeni i kao čaj). Naročito korisnom se pokazala sasušena kopriva (i u obliku čaja), kao i listovi breze (svježi, sušeni ili kao čaj). Kamilica se daje naizmjenično, ona djeluje protuupalno. Uskolisni trputac i stolisnik se nude svježi ili sušeni. Kunići rado piju i čaj od sijena (sijeno preliveno kipućom vodom, ohlađeno i procijeđeno). Nudite kuniću svakodnevno svježega čaja uz vodu, kako bi mogli birati.
Ako kunić svojevoljno ne uzima dovoljno tekućine u sebe, morao bi dobiti infuziju kod veterinara. Infuzije su se pokazale kao vrlo djelotvorne kod oslabljenog rada bubrega.
Prehrana: potrebno je paziti na unos sočnih i vitaminima bogatih raznih vrsta svježe hrane. Ako kunić ne želi jesti, potrebno ga je prisilno hraniti.
Na početku liječenja je neophodno nastambu, kavez i sve predmete koji se smiju prati, dezinficirati ključalom vodom pomiješanom sa alkoholnim octom. Za vrijeme daljnjeg liječenja je neophodno svakodnevno čišćenje, naročito WC-a i kompletna izmjena sijena.
Oboljele kuniće nije potrebno izdvajati jer izdvajanjem padaju kunići u depresiju. Slobodno ostaju u društvu. Međutim je potrebno provoditi higijenske mjere, prati ruke nakon hendlinga životinja. Ako imate više grupa životinja u kući, onda bi bilo neophodno i mijenjati odjeću i obuću kada idete od jednih do drugih.
