Općenito vrijedi pravilo kod svih bolesti: nikakav tretman ili dijeta bez konzultacije sa veterinarom! Samo ako se uspostavi konkretna dijagnoza i veterinar liječi oboljenje, onda ima dodatna dijeta smisla.
Ako kunić ima probleme s kutnjacima, potrebno je prvo provjeriti način prehrane i po potrebi ga promijeniti: glavna hrana mora biti visokovrijedno sijeno i svježe trave tj. zelenilo, uz to sasušene mirodijske biljke, povrće i grančice. Ppotpuno se moraju izbaciti sve vrste peleta, suhe hrane i slatkiši iz trgovine. Ako prednji zubi češće pucaju, moguć uzrok je nedostatak minerala (često u slučaju nedostatka kalcija i/ili c-vitamina). Kod problema sa zubima preporučljivo je povrće rezati u tanke trake, kako bi ga kunić mogao lakše gristi.
Ako kunić ima pijesak ili bubrežno/mjehurno kamenje, onda treba paziti na količinu kalcija u hrani. Ali, nikako ukinuti hranu koja sadrži kalcij, jer se time stvara opasna neravnoteža i u najgorem slučaju omekšanje kostiju i pucanje zubiju! Svježe začinsko biljke i poneke vrste povrća imaju na prvi pogled visoki koncentrat kalcija, ali kako sa njima istovremeno ulazi i puno tekućine u organizam, urin se razrjeđuje i višak kalcija se izbaci. Osim toga je sadržaj kalcija/fosfora u svježim začinskim biljkama vrlo uravnotežen. Fosfor je uz vitamin D i C važan faktor u razgradnji kalcija u organizmu. Povrće i zelenilo se dakle ne reduciraju! Smanjiti treba unos sušenih začinskih biljaka, suhu hranu treba ukinuti i ako je moguće, daju se veće količine svježeg zelenila, kako životinje ne bi jele previše sijena (sijeno ima visoki postotak kalcija, više nego bilo koja sušena biljka, 1-3 g na 100g!).
Ako kunić ima mekanu stolicu, najvjerojatnije je uzrok prehrana. Često je nagla promjena ishrane razlog (napr. kad kunić u ljeti bez polagane faze privikavanja završi na pašnjaku). Uzrok može biti i pogrešna kombinacija hrane ili previše suhe hrane. Ako se ustanovi greška u prehrani, onda se kao prvi korak smanji količina svježe hrane, suha hrana se ukine ili jako smanji. Kunić dobije prvenstveno sijeno i zelenilo na koje je naviknuo, kao i neke sušene začinske biljke. Čaj od kamilice djeluje smirujuće na crijeva. Nakon 5-6 dana se ponovo može započeti davati povrće u većim količinama, na početku komorač i gomoljasto povrće (mrkva, cikla, stočna repa, korabica i sl). Tek kad je izmet ponovo čvrst, počnu se dodavati lisnata povrća i krastavac.
Uzrok proljevu može biti i crijevna infekcija. Onda najčešće izmet ima intenzivan miris i mekan je, pa čak i vodenast. Prioritet u tom slučaju ima unos tekućine, stoga se zelenilo ne smije reducirati. Kunići s crijevnom infekcijom najčešće odbijaju jesti, ili jedu jako malo, djeluju bezvoljno i malaksalo. Tako oboljeli kunić ne smije u ni kojem slučaju biti stavljen na dijetu! Ovdje vrijedi: smije sve jesti, što želi, najvažnije je da uopće jede. Tek kad se bolest suzbije (veterinar!), sastavi se plan hrane. Kunić se stavlja na zdravu prehranu i dobiva do potpunog oporavka samo poznatu hranu - sve novo ili nepoznato je zabranjeno!
Posve kriva prehrana, bolest, stres ili nedostatak kretanja mogu dovesti do bolne nodutosti. Ako je u pitanju jako nadimanje, kunić ne smije jesti ništa drugo osim vode/čaja, sijena i sasušenih aromatičnih biljaka! Zelenilo i sočna hrana se moraju odmah ukinuti. Naročito sve povrće koje izaziva nadimanje (kelj, sve vrste kupusa i sl.). Sijena moraju imati uvijek u velikim količinama na izbor. Sasušene aromatične biljke, kao, metvica, kopar, kamilica, melisa djeluju smirujuće i smiju se ponuditi. Čim se vjetrovi i nadutost smire, polako se privikava zamorčića na svježu hranu. Pri tome se serviraju male količine naribane ili nasjeckane jabuke (ostaviti da posmeđi), mrkve i komorača.
Kod laganih vjetrova dijeta nije potrebna; u tom se slučaju samo ukine hrana koja može pojačati plinove (kelj, kupus, lisnato povrće, krastavac, voće i ostale namirnice koje sadrže puno vode ili šećera).
Ako kunić ne želi jesti, vrijedi i ovdje pravilo: najvažnije je da jede, u krajnjem slučaju se ponudi njegova najmilija hrana, iako nije optimalna. Čim oboljenje prođe, prelazi se na zdravu prehranu i polagano se životinjica na nju prilagođava.
Ako se radi o jakom zatvoru mora ga se hitno riješiti. Zabranjena je suha hrana i hrana sa velikim postotkom škroba i šećera. Umjesto toga se životinji daje puno tekućine, kao vode i čaja, i sočno zelenilo (krastavac, salata, rajčica i sl.).
Treba izbjegavati hranu koja potiče proljev. Salate, krastavac i sl. su pak iznimka. Hranu sa škrobom (žitarice i suha hrana), te hranu koja sadrži šećer (sasušeno povrće i voće), treba ukinuti. Svježe zelenilo i gomoljasto povrće se preporučuje, prije svega komorač.
Kod stvaranja kvasca u crijevima više faktora igra ulogu. Promjena sastava hrane, hrana s previše škroba (suha hrana sa žitaricama), hrana s previše šećera (previše voća) i kontaminirana, pokvarena hrana mogu biti uzrok stvaranju kvasca u crijevima. Stoga se kod kvasca u crijevima prestane davati hrana sa škrobom (žitarice, suha hrana) i hrana sa šećerom (sušeno voće i povrće). Svježe zelenilo i gomoljasto povrće (prije svega komorač) su preporučljivi.
U akutnim stanjima oboljenja može doći do toga da kunić odbija uzimati hranu ili je uzima premalo. Tada je često neophodno kunića prisilno hraniti ili nadohranjivati sa specijalnom hranom za oporavak.
Kod promjene prehrane kunića, treba biti naročito oprezan, te promjenu izvoditi postepeno, a nikada naglo.
Kunice-majke imaju povišenu potrebu za bjelančevinama, mineralima i vitaminima. Hranite ih sa bogatom raznolikom hranom, puno zelenila, prije svega livadnog zelenila, travama i svježim začinskim biljkama. Uz to se dodaje gomoljasto i suho povrće, kako bi ženke unijele i dovoljno ugljikohidrata. Sušene začinske biljke (peršin i sl.) izvori su proteina i minerala. Nakon konzultacije sa veterinarom je eventualno potrebno i dodavati posebno vitaminske i mineralne preparate. Svježi peršin je potrebno izbjegavati, tj. davati rijetko jer može izazvati prijevremene trudove.
Kunići koji se drže vani ili u hladnim štalicama trebaju više energije od onih držanih u toplim stanovima. U tom slučaju se preporučuje puno korjenastog povrća, zelenila, peleta bez žitarica, sasušenog povrća i ev. pahuljice od žitarica. Hranu se mora davati više puta na dan u manjim količinama kako se ne bi smrznula. U ljeto se hrani raznolikim zelenilom i ljeti nema razlike u hranjenju kunića vani sa onima u stanu.
Pri visokim temperaturama postanu životinjice usporene i manje se kreću. To treba imati na umu prilikom hranjenja i shodno tome hraniti sa hranom koja ima nižu energetsku vrijednost. Mrkva i slične sorte povrća se i kod visokih temperatura svejedno rado jedu. Nažalost ne smijete životinjama davati previše salata i krastavaca, naročito ne preko podne. Svejedno koliko su ove osvježavajuće, kako se životinje smanjeno kreću, temperature su visoke, dolazi kod hrane sa visokim postotkom vode u crijevima do lošeg garenja. Životinje dobe bolne vjetrove i nadimanja. Dakle, kod visokih temperatura, dajte im svježu hranu tek navečer, kad padnu temperature, a preko dana samo male količine. Travu i začinske biljke smiju kunići držani vani, jesti tokom cijelog dana.
Kunići sa dugom dlakom trebaju više minerala od ostalih kunića. Ovdje treba naročito paziti na raznoliku zelenu hranu sa livadnih ispaša, livadnim i začinskim biljkama, a zimi davati sušeno začinsko bilje. Masnoće ne smiju faliti u hrani, pa im se redovito mora davati sjemenke suncokreta (očišćene, naravno!) ili druge masne sjemenke koje pomognu da se progutana dlaka izbaci iz organizma.