Kunići: Crijevni paraziti
Giardije
Giardije spadaju kao i kokcidije u protozoene i nisu samo za kuniće opasne, već i za nas, ljude, jer se prenose sa životinje na nas. I ne samo da se ljudi mogu zaraziti, već i ostali ljubimci, sisavci u kućanstvu, mogu dobiti giardije od kunića, ako su ovi njima zaraženi. Giardije spadaju u crijevne parazite i nastane se u sluznicu tankog crijeva te se tu vrlo brzo razmnažaju.
Simptomi
Ako je kunić inficiran giardijama, to se očituje često u proljevu, gubitku apetita, grčevima i izgladnjelosti, ali kunić može pokazati i neke druge simptome.
Giardije se mogu zaštititi čahurom od sluzi i na taj način se putem izmeta dalje šire. Ako životinje pojedu hranu ili vodu koja je bila u doticaju sa zaraženim izmetom, infekcija je vrlo moguća. Uzročnici se mogu prenijeti i muhama, koje recimo slete sa zaraženog izmeta na hranu.
Kod ljudi se infekcija očituje slično kao kod kunića - proljev, mučnina, grčevi i povraćanje.
Dijagnoza
Giardije se ne mogu normalnim pregledom ustanoviti. Potrebno je izričito zatražiti pregled izmeta na giardije i sakupljeni izmet poslati u za to opremljen laboratorij ili institut (to obave i neki veterinari za nas). Ako je nalaz pozitivan, terapija je fenbendazol, koji se nalazi u sredstvu pod imenom Panacur. Točno doziranje i trajanje terapije mora odrediti veterinar. Pritom je naročito važno paziti na higijenu kao kod svih endoparazita. Važno je tretirati sve životinje koje su u doticaju, jer je zaraznost jako velika. Ako u kućanstvu žive i mačke i psi ili neki drugi sisavci, obavezno je i njih pregledati na giardije.
Kvasci i plijesni
Kod ovih se radi o jednostaničnim gljivicama koje žive u normalnoj crijevnoj flori svakoga kunića. Tek kad je crijevna flora kao poslijedica neke neke druge bolesti, ili terapije medikamentima ili pogrešne prehrane, poremećena, namnože se iste u nezdravoj količini i izazivaju probleme. Tada se govori o tzv. crijevnoj mykozi. Stoga je kod dokazanog napada ovim gljivicama od najveće važnosti naći primarni uzrok i krenuti sa terapijom. Gljivice su ovisne o unosu ugljikohidrata, pa je stoga važno paziti da se životinje za vrijeme liječenja hrane sa što manje ugljikohidrata. Gljivicama također pogoduje šećer, pa treba odustati od jabuka, banana i sl. voća. Komercijalna hrana najčešće ne odgovara potrebama kunića i ne bi je uopće trebalo davati, a u vrijeme liječenja je treba smanjiti na minimum. Ako takva hrana sadrži žitarice, onda je treba potpuno ukinuti i promijeniti prehranu na zdravu prehranu.
Uzroci
Kvasci nisu sami po sebi bolest, već samo pokazatelj da je probava poremećena. Slijedeća oboljenja i greške u prehrani vode do toga da se kvasci razmnože do nezdravih količina:
- kokcidije ili crvići
- upala želučane sluznice
- problemi sa zubima
- naslijedna bolest - megacolon
- prehrana suhom, gotovom hranom (čak i hranom koja ne sadrži žitarice, peleti, sušeno voće/povrće, suhi kruh, poslastice)
- prehrana sa previše žitarica, brašnatih sjemenki, gomoljastim povrćem ili voćem: glavni sastojci prehrane kunića moraju biti zelenilo i sijeno
- lijekovi bogati šećerima
- nagla promjena u prehrani
- bolesti koje dovode do gubitka apetita i smanjenog unosa hrane
- pokvarena ili špricana hrana (sijeno i svježe zelenilo promijeniti
Dijagnoza
Kvasce i gljivice može većina mikroskopom opremljenih veterinara mikroskopski dokazati. Najbolje je pregledati svježi izmet, jer se plijesni i kvasci u izmetu koji duže stoji vrlo brzo razmnažaju. Za samo dokazivanje kvasca u izmetu nije potrebno sakupljati izmet 3 dana! Ali, ako postoji sumnja na kokcidije ili crviće, onda je sakupljanje preporučljivo. Stoga bi trebalo sakupljati izmet tijekom 3 dana i držati ga u hladnjaku, na hladnom.
Simptomi
Ako kunić ima crijevnu mykozu, najčešće se to očituje proljevom i pojačanoj produkciji izmetu iz slijepog crijeva, ali i plinovi ili začep nisu isključeni. Kvasci se ne moraju specijalno liječiti, u pravilu je dovoljno promijeniti prehranu, ukoliko je došlo do njih zbog pogrešne prehrane, ili liječiti primarnu infekciju. Kao podršku crijevnoj flori se može dodati razna sredstva (probiotike). Ako je napad crijevnim kvascima i plijesnima jak, onda se daju antimikotici, kao Nystatin. Generalno je potrebno kod napada paziti na prehranu siromašnu ugljikohidratima, a bogatu sirovim vlaknima.
Terapija
U prvoj liniji je potrebno liječiti pravi uzrok i promijeniti prehranu, sa time se povlače i kvasci. Kvasci su u želucu latentni (znači kad ne prouzročuju probleme, u manjim količinama) uvijek prisutni. Kada kuniće hranimo pogrešno ili naglo promijenimo hranu ili zbog nekog drugog oboljenja, dođe do oštećenja crijevne flore i kvasci se naglo namnože u velikom broju - po zdravlje opasnom.
Kvasci i plijesan se liječe Nyastinom, najbolje u vidu sirupa/kapi (napr. Nystatin Lederle kapi, proizvođač: Valeant: 1 ml sadrži 22,73 mg Nystatina). Na početku terapije daje se kuniću 3 x na dan 0,8ml/1 kg težine. I kad nastupi poboljšanje sa probavnim problemima (sredstvo djeluje već nakon par dana), treba ga nastaviti davati još 10 dana, a često se preporučuje i trajanje terapije u roku od 2 tjedna. Nakon 3-4 dana doza se smanji na 2 x na dan 0,8ml. Druga preporuka doziranja je 15-20 mg/kg 2-3 x dnevno u trajanju od 10-14 dana.
Preporučuje se kontrola izmeta nakon što je terapija završena, cca 6-8 tjedana nakon terapije.
Prehrana za vrijeme terapije
Šećer se nalazi u skoro svim vrstama voća i povrća. Mnogi vlasnici se pitaju, treba li uopće za vrijeme terapije davati svježu hranu. Za vrijeme terapije bi se trebalo posve odreknuti voća! Povrća se smije hraniti u malim količinama i pritom treba paziti da je a) siromašno škrobom i b) ima što manju količinu šećera.
Slijedeća lista sadrži vrste povrća koje sadrži relativno ugljikohidrata. Količina udjela ugljikohidrata (šećer/škrob) na 100g je napisana u zagradama:
- brokula (2,7g)
- cikorija (2,4g)
- kineski kupus (1,2g)
- endivija (1,2g)
- krastavac (1,8g)
- blitva (0,7g)
- šparoge (2,0g)
- celer štange (2,2g)
- tikvica (2,3g)
Rajčica, matovilac i ostalo vrste ovdje ne navedene su dokazivo bogate škrobom!
Zašto nije navedeno korijenasto povrće?
Ono ne sadrži uvijek škrob, ali ima visoki udio ugljikohidrata. Korijen peršina ima vrijednost od 6,1g na 100g, pastrnjak skoro duplo, a i omiljena mrkva sa svojih 4,8g na 100g ne spada u sorte sa niskim udjelom.
Hrana za vrijeme terapije mora imati najviši udio sirovih vlakana, a to znači da kunić mora jesti najvećim dijelom sijeno! Zelenilo iz prirode se može davati, ako su kunići na njega priviknuti i dobro ga podnose. U to spadaju i grančice zajedno sa listićima. Maslačak je nažalost bogat sa škrobom i trebalo bi ga za vrijeme terapije izbjegavati.
Mirodije, svježe ili sušene, se slobodno hrane za vrijeme terapije, napr. bosiljak, kopar, mažuran, melisa, oregano, žalfija, majčina dušica...
Suha hrana i nezdrave poslastice (napr. od zobenih pahuljica, kao i sve vrste sušenog povrća i voća) su za vrijeme terapije zabranjeni.
Preventiva
Bilo bi poželjno dva puta godišnje pregledati izmet kunića na crijevne parazite.
Ulje divljeg origana: Ulje origana nudi vrlo dobar način da se spriječi kokcidija i da se spriječi zaraza kokcidijom. Također se koristi u stočarstvu, uglavnom putem pitke vode, a učinak je znanstveno dokazan u studijama (studija: Nosal et al. 2014), te je također potvrđen iskustvom vlasnika i uzgajivača. U pravilu, kunići jako vole lagani okus origana. Ulje se može dodavati u hranu, u namočene i omekšane pelete. U kombinaciji s redovitim uzorcima fekalija, ulje divljeg origana može biti dobar lijek za profilaksu kokcidije - umiješati u omekšane pelete 2-3 puta na tjedan - 2-3 kapi ulja u caj ili vodu u kojoj ćete omekšati pelete - ili razrijedite sa maslinovim uljem ili vodom i poprskajte po porciji povrća.
OPREZ! Nikad ne koristiti čisto eterično ulje! Ulje origana se obično kupuje razrijeđeno u maslinovom ili drugom ulju, a ako je visoko koncentrirano, onda ga možete sami razrijediti u vodi ili maslinovom ulju neposredno prije upotrebe i tako umiješati u omekšane pelete, napr. Cuni Complete.
U slučaju kokcidija, kao i za njihovu preventivu je važna jačajuća i zdrava prehrana za crijeva s mnogo začinskog bilja, osobito origano (ili mažuran), majčina dušica, pelin, maslačak, stolisnik, peršin, buhač i kadulja, hrastove grane (kora i lišće), crni kim kao i biljke borovnice, ali i svim ostalim gastrointestinalnim ljekovitim biljem koje podržava probavni trakt, te zelenom krmom (ljetna livada, zimi lisnato povrće, kao što su gorke salate, blitva, špinat, zelje mrkve, celer...) zatim kora/grančice bogate taninom (vrba, lješnjak, hrast, jasen, voćke, jela, smreka, bor). Mršavim kunićima nije preporučljivo nuditi zobenu kašu jer često izaziva crijevne kvasce.
