Kunići: O sijenu općenito
Od čega se sastoji sijeno?
Hranjive vrijednosti?
Period kosidbe, vrijeme, sušenje i površina na kojoj raste, kao i vrste trava, te još bezbroj ostalih faktora, sve to utječe na "hranjivu vrijednost" sijena. Dakle, za sijeno se mogu dati samo grube analize. Prosječno sadrži 8-16% sirovih proteina, 22-35% sirovih vlakana, do 3% kalcija i 1-2% fosfora.
Vrste sijena / kosidbe
Prva razlika među sijenom je trenutak kosidbe. Razlikujemo prvu kosidbu i drugu kosidbu, koja se naziva još i ottava. I kasnija košnja se isto tako naziva ortava, ali ta nije naročito pogodna za ishranu - neke livade se kose i do 5 puta na godinu, ali tako dobijeno sijeno nema puno hranjivih vrijednosti i podobnije je za silažu.
Prvi otkos se vrši u lipnju. Tek tada je sadržaj sirovih vlakana u travi relativno visok, a trava sadrži sjeme koje daje visoko kvalitetne proteine i nezasićene kiseline koji su jako važni za male životinje. Tek od sredine lipnja je sadržaj kalcija i fosfora u sijenu u optimalnom omjeru. Prvi otkos je najčešće grub i drvenast. U proljeće rastu trave na livadi puno brže u visinu nego začinske biljke. Stoga je u prvom otkosu puno veći sadržaj trava u odnosu na ostale biljke. Pa ipak, mjesto, trenutak košnje, uvjeti rasta i vrste trava imaju najveći utjecaj na kvalitetu i strukturu sijena. Ima i sijena već iz prvog otkosa koje je puno finije i nije grubo.
Pri drugom otkosu, ottavi, odnos ostalih biljaka naspram trava je promijenjen. Trave ljeti sporije i tanje rastu, dakle kod košnje su prilično kratke, stoga je udio trava niži, a trave su finije. Livadne biljke, grublji listovi i sjemenke rastu nakon prve košnje bolje i u većim su količinama prisutne u drugom otkosu. Stoga je drugi otkos bogatiji proteinima i ima višu hranjivu vrijednost od prvog.
Za hranu malih životinja je mješavina između prvog i drugog otkosa optimalna! Prvi otkos je kunćima nešto pregrub, ali nudi puno neophodnih sirovih vlakana. Drugi otkos je finiji i radije ga jedu. Također nudi više hranjivih tvari. Međutim, kod visokog udjela livadnih biljaka i ako je sijeno rano košeno, ima kao samostalna hrana previše proteina i pogoduje stvaranju plinova i nadutosti.
Vrste
U normalnom slučaju je sijeno mješavina, ali za hranjenje bolesnih, ili kao hrana za miješanje i dodavanje, ima pojedinih trava, leguminoza i livadnih biljaka koje se prodaju kao čisto sijeno. Ovdje ćemo navesti najvažnije vrste:
Timothy sijeno se najčešće uvozi iz Amerike. Pri tome se radi od mačjem repku (Phleum pratense) koji se kosi kada je visoko narasao. Sijeno je u većini malih životinja vrlo obljubljeno. Međutim ima visoki udio proteina te se ne preporučuje kao samostalna hrana. Analiza izgleda ovako: 9-12% sirovog proteina, 24-32% sirovih vlakana, 0,5% kalcijuma i ispod 0,1% fosfora, kalcij 600mg/kg.
Alfalfa/lucerna se već dugo vrijeme sije kao stočna hrana. Radi visokog udjela proteina se svrstava u jaku hranu, tj. hranu za jačanje. Visoki udio kalcija, povezanog sa proteinima može kod pretjeranog hranjenja ili naginjanja životinje stvaranju kamenaca u mokraćnim putevima, izazvati stvaranje istih. Lucerna je ipak kvalitetan dodatak, prije svega slabim i bolesnim ili mladim životinjama u razvoju. Analiza: 18% sirovih proteina, 33% sirovih vlakana, 2,2% kalcijuma, 0,2% fosfora, kalcijum: 2200mg/kg.
Zelena zob, zeleno žito, kao i ostale vrste žitarica koje se, prije sazrijevanja zrnja koje sadrži puno škroba, pokosi i sasuši. Tako nastala zelena slama se koristi kao dodatak sijenu, ili u pojedinim slučajevima umjesto sijena. Iima visoki udio proteina od dobrih 12% u preko 5% masnoća, kao i ca 14% sirovih vlakana. Stoga spada u hranu koja deblja i mora se štedljivo hraniti.
Sušenje sijena
Druga razlika između vrsta sijena je, tehnika sušenja.
Sušenje na zemlji/u balama
To je najčešći oblik sušenja kod proizvodnje sijena. Trava se nakon košnje ostavi na polju, gdje se raširi i neko vrijeme suši. Kvaliteta sijena pritom ovisi o više različitih faktora. Važan faktor pritom su vremenski uvjeti: kada je toplo, sunčano i suho, tada se otkos brže suši. Kiša i vlaga mogu otežati sušenje ili ga napraviti nemogućim. Pravilno rukovanje otkosom je daljnji uvjet za visoku kvalitetu. Otkos se više puta preokreće kako bi se dobro prozračio i jednakomjerno sušio. Pri tome se svježi otkos mora češće okretati i ovisno o tome koliko dugo leži na zemlji, manje okretati. Što duže otkos leži na polju i prozračno se suši, to je kvaliteta sijena viša. Nakon sušenja se sijeno ispreša u bale i uskladišti. Upravo na sjeveru Njemačke se sijeno još relativno vlažno skladišti, te se mora stoga još dobrih 6-8 tjedana u balama dalje sušiti, prije nego se smije dati za hranu i dalje skladištiti.
Problemi ove tehnike leže na dlanu: upravo kod vlažnog vremena, dolazi do brzog stvaranja plijesni i gljivica u otkosu, paraziti lijegu svoja jaja i dolazi do neželjenih procesa gnjilenja. Kod preintezivnog i nepažljivog okretanja, gube se hranjive vrijednosti, upravo fini dijelovi listića i sjemenja propadaju. Kroz predugog sušenja i pri lošem vremenu ili preintezivnom izlaganju suncu, nestaju i hranjive vrijednosti u sijenu.
Stalci za sijeno
Puno bolja tehnika je sušenje na stalcima. Trava se pažljivo pokosi i stavi na velike drvene poprečne štapove. Ovi se međusobno zaštite krovom i najčešće se sastoje iz okomitog štapa sa više poprečnih. Postoje i žičani stalci koji izgledaju kao ogromne hrpe sijena. Na stalku se trava može puno brže i sa više zraka posušiti, nije izložena vlazi iz zemlje, kao ni kišama. Kod ove vrste sušenja dolazi rijeđe do napada gljivica ili plijesni, hranjive tvari ostanu sadržane. Tako sušeno sijeno se može već nakon 1-2 tjedna hraniti.
Sušenje vrućim zrakom
Trava se suši direktno nakon košnje u velikim bubnjevima sa vrućim zrakom (do 120°C). Pritom ostaju hranjive tvari sačuvane i ne dolazi do stvaranja plijesni ili gljivica. To sijeno je naročito hranjivo i zbog dodane vrućine prilikom sušenja su hranjive tvari u njemu već podijeljene, te je puno lakše probavljivo.
Gdje kupiti kvalitetno sijeno?
Tko ima priliku nabaviti sijeno direktno sa sela, trebao bi je svakako iskoristiti. Inače iz specijaliziranih trgovina i potrebno je vrlo pažljivo obratiti pažnju na sastav.
Bio-sijeno je nažalost za većinu seoskih imanja samo drugi naziv za: "ja ne njegujem moje lilvade i kosim sve ono što na njima raste". Što nažalost vodi do toga da se među biljkama nalaze i otrovne vrste. Kupite Eko-sijeno samo onda kada seosko gospodarstvo ima odgovarajući bio certifikat i po mogućnosti, pregledajte njihova polja.
Na internetu možete nabaviti visokovrijedno sijeno od više ponuđača.
Sijeno iz trgovina
Sijeno se u trgovinama nudi pod različitim nazivima. Prije svega pod "specijalno" sijeno za male životinje, napr. sijeno planinskih pašnjka, Alpsko sijeno, Sijeno svježih trava, Sijeno začinskih biljaka, i td. U najboljem slučaju daju ti nazivi neku ideju o porijeklu sijena (planine, alpe i t.d.)., ali je to i dalje vrlo siromašan naziv, te ne govori ništa o sastavu ili vremenu kosidbe. Livadne trave je općeniti naziv za vrste sijena, u kojima se najčešće samo dodaju sasušene livadne biljke, prije svega maslačak ili kopriva. Cvijetno sijeno je u većini slučajeva samo obogaćeno sušenim nevenom. Sijeno svježih trava je naziv koji stoji za pažljivo sušenje, ali se ni ovdje ne može detaljnije otkriti o kojim se vrstama sušenja pritom radi. Nažalost je iz raznih naziva nemoguće saznati o kojim se točno biljkama, travama, cvijetovima ili kojoj košnji (prvoj, drugoj) ili vrsti sušenja, radi. Stoga je vlasnicima malih životinja nemoguće otkriti što zapravo daju svojim ljubimcima i koliko je to vrijedno.
Kupovia sijena
Kada kupujete sijeno u trgovini, nemojte nikada uzimati najjeftinije i pazite pri kupnji na pakiranje. Sijeno u zatvorenim plastičnim vrećicama je vjerojatno tretirano protiv parazita i plijesni, inače bi plijesnivilo i bilo vrlo "živahno". Takvo sijeno naravno nije odmah i nezdravo. Pazite na duge grančice u sijenu i da li je u njemu moguće prepoznati začinske biljke, cvijetove ili listove. Pomirišite sijeno: mora mirisati svježe i lagano po livadi i začinskim biljkama (slično čaju). Ako miriši naprotiv po amonijaku, po plijesni, kiselo ili drugačije, onda nije podobno kao hrana - baciti! Visokokvalitetno sijeno bi moralo biti svijetlo do tamno zeleno. Žuto sijeno je često pre dugo uskladišteno. Protresite sijeno; ako ima puno praha i prašine, ili je djelomično u kuglama, tada je najvjerojatnije već plijesnivo - baciti!
Čuvanje sijena kod kuće
Vlasnici životinja bi idealno trebali čuvati sijeno u jutenim vrećama, kantama za veš od materijala ili u starim navlakama od jastuka ili popluna, od čistog pamuka. Moguće je i čuvanje u papirnatim kartonima ili prozračnim kutijama od drveta. Tako može ostatak vlage izaći i ne dolazi do stvaranja plijesni. Sijeno se mora u svakom slučaju čuvati na tamnom, suhom i hladnom mjestu. Nepovoljno ga je čuvati u plastičnim vrećicama ili kutijama, jer se tamo se nakupi ostatak vlage i naginje plijesni.
