Kunići: Ostala oboljenja mokraćnog mjehura

Prvi znakovi oboljenja mjehura ili bubrega u kunića su najčešće:

• češće uriniranje
• mokra guza i predio oko anusa
• bolovi prilikom mokrenja - životinjica stenje prilikom mokrenja i drži se zgrbljeno
• krv u urinu (crveni do roza urin)
• bolno glasanje koje se ne može pobliže opisati
• urin ima jak i neugodan miris

Kod već uznapredovalog stanja bolesti dolazi do gubitka na težini, odbijanja hrane, mirovanja, i na kraju, smrti životinjice

Kunići i zamorčići su nažalost često pogođeni takozvanim Urolithiazisom = kamencima ili talogom u mokraćnom mjehuru. Kod obiju vrsta se nastanak istoga odvija na jednaki način:

Kalcij se u crijevu apsorbira iz hrane. Kod ostalih životinjskih vrsta i čovjeka, apsorbira se samo toliko koliko je potrebno - kod zamorčića i kunića nažalost kompletna količina koja se nalazi u namirnici. Stoga su životinje kod normalne prehrane skoro uvijek opskrbljene sa viškom kalcija. Nepotrebne količine kalcija se izbacuju putem bubrega, urinom. Tamo se kalcij, zbog visoke PH vrijednosti (= bazna vrijednost kiseline, visoki pH je za kuniće i zamorčiće normalan) pretvara u kristale. To je do jedne određene količine za ove vrste normalno, i naziva se "fiziološka kristalluria". Vlasnicima ovo najčešće upadne u oči po boji urina koje nikad nije bistar već uvijek zamućen.

Normalne vrijednosti i izgled urina za kuniće i zamorčiće

Ako se u mokraćnom mjehuru stvaraju kamenčići ili se zbog kristala skupljaju u talog onda se fiziološka kristalluria pretvara u oboljenje. Obje forme, kamenčići i talog, se samo u rijetkim slučajevima pojavljuju skupa istovremeno. Iako svi kunići imaju istu izmjenu kalcija u organizmu, ne obolijevaju sve životinje. Razlozi tome mogu biti jednostrana prehrana bogata kalcijem u kombinaciji sa nedostatkom tekućine, sočnih namirnica, kao i pretilost i nedostatak kretanja. Osim toga igra presudnu ulogu i urođena naklonost, iako se znanstveno nije dosad kao takva dokazala.

Simptomi Urolithiazisa su različiti i često ih se kao takve ne može prepoznati. Tipično je da se primjeti bolno uriniranje, životinja istiskuje češće male količine urina, podiže zadnjicu pri uriniranju i kunići bolno jauču pri uriniranju. Kod većine životinja se primjeti često mokri zadnji dio, zalijepljen izmetom, i neugodan miris. Stoga se oboljenje često zamijeni za proljev. Životinje zbog bolova manje jedu, čiste se manje i djeluju utučeno. Vlasnik može vidjeti i krv u urinu ili vrlo gusti (zbog taloga) urin. Ima pak životinjica kod kojih oboljenje jako dugo ostane prikriveno jer ne pokazuju nikakve tipične već neke sasvim druge simptome, kao, smanjeno uzimanje hrane, povlačenje u samoću. Često tek veterinar ustanovi Uriolitiazu i potvrdi je ultrazvukom ili RTG, kojima se može ustanoviti stupanj uznapredovalosti, te tako i odrediti terapijski tok.

U najgorem slučaju oboljela životinja više ne može urinirati. To je stanje opasno po život i zahtijeva hitnu veterinarsku intervenciju.

Terapija se određuje ovisno o težini oboljenja. Ako životinje pokazuju simptome upale mjehura, ali mogu urinirati i jedu normalno, onda se prepišu antibiotici i sredstva protiv bolova. Ako su pak životinje prestale jesti ili su vidljivo omršavile, jer je oboljenje dulje prisutno, potrebno ih je ručno prihranjivati i stabilizirati infuzijom krvotok. Ako još samo malo mogu urinirati, onda se mora ovisno o tome da li se radi o talogu ili kamencima, različite metode primjeniti. Talog se može ukloniti takozvanom "ručnom kompresijom mjehura": u tu svrhu se velika količina tekućine unese infuzijom i izbacivanje vode bubrezima stimulira određenim lijekovima. Tada se mjehur, od strane veterinara, masira ručno. Često se mogu na taj način veće količine kristala ukloniti. Ovo "ispiranje" se mora obično više puta ponoviti. Ako se talog ne može osloboditi, onda se mora operativno ukloniti. Ukoliko leži jedan ili više kamenaca u mjehuru, i ukoliko nisu veliki, mogu se pokušati izbaciti terapijom protiv bolova i infuzijom. Ako su pak kamenci preveliki ili je mokraćni kanal začepljen, mora se kunić podvrgnuti operaciji. Kateter se stavlja samo u iznimnim slučajevima, jer imaju jako osjetljiv mokraćovod koji se kateterom vrlo lako može ozlijediti. Operacije taloga se smiju provoditi samo u hitnim slučajevima kada je mokraćovod začepljen, jer nastali ožiljci vode do toga da se novi talog puno brže stvara.

Nažalost se ovo oboljenje, usprkos terapije od strane veterinara, ne može izliječiti, jer kako je gore opisano, promjena tvari kalcija se u organizmu ne može izmijeniti. Doduše, poslijedice, kao upala mjehura, problemi kod izbacivanja mjehura i daljnji simptomi se mogu liječiti, ali naklonost stvaranju taloga i kamenaca ostaje uvijek nepromijenjena, te se ta oboljenja uvijek mogu vraćati. Stoga je životinjica kronično bolesna! Ali, vlasnik može jednostavnim načinima, prije svega prehranom, utjecati na izmjenu kalcija u organizmu, po principu "kada životinja unosi malo kalcija, onda se može samo mala količina kalcija taložiti". Pritom je pak jako važno da se životinju ne hrani tako da uopće ili premalo kalcija unosi, jer se time provociraju daljnja oboljenja, kao napr. oboljenja zubi i kostiju.

Slijedeće mjere se mogu u svakodnevnoj njezi poduzeti kako bi se životinji omogućio dug život bez simptoma oboljenja:

- Mineralne soli, kamen za glodavce, koji su zapravo zamišljeni za zdrave zube, su nažalost posve neadekvatni, jer su pre mekani. Najčešće sadrže visoke količine kalcija i stoga povisuju rizik nastajanja taloga i kamenca, a osim toga su i pojedeni u većim količinama, visoko toksični. Stoga ih treba iz nastambi trajno izbaciti!

- Suha hrana i poslastice, osim sijena, moraju biti potpuno ukonjeni i izbjegavani. I hranjenje sa suhom hranom (mješavine žitarica, peleti, šarena miješana hrana i sl.) moraju biti znatno reducirani ili najbolje posve izbačeni iz prehrane. Količina tekućine koju kunići pri hranjenju ovom hranom unesu, je uvijek pre mala! Osim toga te namirnice jednostavno jasno i glasno debljaju kuniće, što opet povisuje rizik stvaranja taloga i kamenca.

- Namirnice sa lucernom (djetelinom, alfaalfa) sadrže jako visoki koncentrat kalcija. Često se nude u vidu poslastica ili sijena obogaćenim lucernom. Prehranu sa sadržajem lucerne treba potpuno izbaciti.

- Neke svježe namirnice sadrže jako velike količine kalcija, napr. korabica, cvijetača, brokula, začinske biljke ako peršin, komorač, maslačak, zelenilo od mrkve i kopar. To su zapravo vrlo visoko vrijedne komponente jedne zdrave prehrane i ne smiju biti posve uklonjene sa spiska namirnica, ali ih se mora kontrolirano u malim količinama hraniti. Stoga je potrebno povećati količinu namirnica koje sadrže visoke količine vode.
Ako se ponude namirnice bogate kalcijem, mora ih se uvijek kombinirati sa namirnicama bogatim tekućinama, kao, krastavac, rajčica i salate. To vodi do povećanja izbacivanja vode putem bubrega, tako da se razrijeđeni kalcij može isprati iz organizma i uopće ne stigne kristalizirati u mjehuru. Također se može, napr. listove korabe par sati prije hranjenja staviti u vodu, kako bi je upili. Pri tom se opet unosi veća količina tekućine, te se više kalcija izbaci putem urina.

- Davanjem manjih količina C-vitamina u vodu za piće ili hranjenjem namirnicama bogatim c-vitaminom (napr. crvena paprika), može se pH vrijednost urina sniziti (sa 8 do 8,5; niža vrijednost od toga ne bi smjela biti). Time se smanjuje količina kalcija u urinu. PH vrijednost u urinu se može kontrolirati Lackmus-trakicama. Vitamin C u prahu se može dobiti u svakoj apoteci, i dovoljno je količinu koja stane na špicu noža svakodnevno dodati u vodu za piće.

- Glycosaminoglycan se dobiva iz školjaka. Dokazano je da pospješuje zaliječenje sluznice u mjehuru i poboljšava njenu izdržljivost i elasticitet. Svejedno da li u obliku praška ili u tekućem stanju, može se dodavati u hranu. Ovi preparati se mogu dobiti kod veterinara. Više o tome na Wikipediji: Glycosaminoglycan

- Potrebno je davati vodu siromašnu kalcijem. Nju se može nabaviti u normalnim samoposlugama. Vidi i pod voda za piće.

- Važno je pokušati pretile životinje omršaviti. Nažalost je to kod kunića i zamorčića jako teško, jer se već hrane vrlo zdravo. Često se redukcija težine može postići samim izbacivanjem suhe hrane i gotovih mješavina, kao i sa povećanjem kretanja. Gubitak na težini se mora uvijek vrlo postepeno i polako provoditi uz redovite kontrole težine.

- I na kraju se mora napomenuti redovita higijena područja anusa. Upravo kod životinja kod kojih promijenjen urin iritira kožu ili lijepi dlaku u tom području, je naročito važno ove dijelove tijela redovito kontrolirati i održavati čistima. Često pomogne dlaku u tom predjelu održavati što kraćom. Ako je koža iritirana ili ranjena, mora se konzultirati veterinara u vezi krema za zacjelivanje i dezinfekcijskih sredstava.

Test urina sa trakicama je jednostavan način kako testirati više tjelesnih funkcija, kao pH vrijednost, prisustvo leukocita (bijelih krvnih zrnaca), nitrita, proteina, glukoze, ketona, urobilinogena, bilirubina, hemoglobina i/ili cijelih crvenih krvnih ćelija.
Za vjerodostojne rezultate se uzima svjež, nekontaminirani urin. U tu svrhu je najbolje životinjicu staviti u čisti transportni boks bez podloge, a prije toga nahraniti namirnicama bogatim vodom.
Normalne vrijednosti: specifična težina 1.010-30; pH 9, leukociti neg, nitriti neg, proteini neg, glukoza neg, ketoni neg, urobilinogen neg, bilirubin neg, hemoglobin/rbc neg.

Tipična primjena: 

- infekcije urinarnog trakta (prisustvo bijelih i crvenih krvnih stanica, nitrita, proteina);

- kamenci i talog (crvena krvna tjelešca);

- diabetes mellitus (glukoza, proteini, ponekad ketoni);

- diabetes insipidus (niska specifična težina);

-trudničko otrovanje (niski pH, proteini, ketoni);

-poremećaj funkcije bubrega (niska specifična težina, proteini, hemoglobin);

-oboljenja jetre i žuči (urobilinogen, bilirubin);

-hemolitična anemija (hemoglobin, urobilinogen);

-poremećaj u radu srca (hemoglobin).