Kunići: Krpelji i jesenske grinje
Krpelji (Ixodida)
Prvo što treba znati je da iako su krpelji dosadni za kuniće, obično nisu opasni. Za razliku od drugih sisavaca, nema poznatih slučajeva prijenosa bolesti na kuniće pomoću krpelja. Međutim, moguće je da bi se tularemija, na primjer, mogla prenijeti u zahvaćena područja. Kontroverzno je mogu li kunići dobiti lajmsku bolest. Lajmska bolest barem ne igra značajnu ulogu među bolestima kunića.
Kuniće napadaju vrlo mali, tamni krpelji (štitasti krpelji; Ixodes ricinus i drugi iksodidari). Nastanjuju se samo na područjima s tankom kožom s malo dlaka (očni kapci, nos, korijen ušiju, područje genitalija). Ako se radi o jednokratnoj infestaciji ili pojedinačnim krpeljima, dovoljno je jednostavno ukloniti krpelja.
Prema dosadašnjim saznanjima, krpelj se vadi najbrže moguće. Što se brže ukloni, manja je vjerojatnost pojave lajmske bolesti.
Ni u kojem slučaju ne mazati ništa (ulje, ljepilo, ocat...), najbolje je krpelja ne okretati, već ga uhvatiti što bliže koži, a zatim ga podići s kože i povući ga (jače povlačenje, pa ako pričekate neko vrijeme, često se sam pusti). Krpelja ne treba stiskati prilikom izvlačenja. Ako glava ostane u koži kunića, to ne dovodi do lajmske bolesti ili drugih bolesti, kako se često krivo navodi. Za ubijanje krpelja i sprječavanje prijenosa bolesti dovoljno je ukloniti tijelo krpelja. Međutim, glava može dovesti do lokalne upale.
Simptomi
Krpelji su ovisno o raznim životnim stadijima veliki od nekoliko mm do cm i mogu se ugledati prostim okom kao maleni paukoliki nametnici. Najčešće se uoči samo zadak životinje, jer se sa glavom zabiju u kožu kako bi pili krv. Ugrizi krpelja se prepoznaju kao male crvene točkice, ugrizi se upale i onda postanu velike otekline.
Dijagnoza
Ako je došlo do ugriza krpelja, neiskusan vlasnik bi morao potražiti veterinarsku pomoć, kako bi se krpelj odstranio i rana odmah dezinficirala. Iskusni vlasnik može krpelja izvući, pritom je praktična specijalna pinceta za krpelje. Ranu treba dezinficirati i potrebno ju je promatrati. Ako se pokažu znakovi gnojne infekcije, treba potražiti veterinara, jer je onda ev. potrebna terapija sa Amoxicilin preparatima.
Liječenje i preventiva
Ako su kunići jako zaraženi i stalno dobivaju krpelje, trebali biste razgovarati s veterinarom o sredstvu protiv krpelja koje će dovesti do toga da manje krpelja smeta kuniću. Pogodan je za ovo
Permetrin (ExSpot® 0,1-0,3 ml u rijetkim slučajevima može izazvati iritaciju kože na mjestu primjene),
Permetrin i imidakloprid (Advantix®), dostupni u slobodnoj prodaji. Nanesite 10-30 mg/kg na kožu na vratu svaka dva tjedna. Stoga je spot-on doza od 40 mg prikladna za kuniće težine 1,3 do 4 kg. Alternativno, može se koristiti 0,1 ml/kg spot-on s više mg. Pojedini kunići mogu reagirati blagim kožnim reakcijama (gubitak dlake, iritacija).
Selamectin i Sarolaner (Stronghold Plus© / Selehold) ili
kombinacija imidakloprida i moksidektina (Advocate©).
Frontline se ni pod kojim uvjetima ne smije koristiti jer može dovesti do stanja opasnih po život kod kunića.
Ako takav lijek nije potreban zbog ozbiljnosti zaraze, ipak možete pokušati s raznim sredstvima za sprječavanje krpelja. Inuzid sprej se dokazao.
Kokosovo ulje i ulje (ulje) crnog kima djeluju protiv krpelja, ali ih je potrebno češće osvježavati na dijelovima kože ugroženim od krpelja (područje očiju, nos, korijen ušiju i sl.) i jako masti krzno , učinkovite količine povezane su s masnom dlakom i stalnim naknadnim tretmanima, tako da nije prikladan za svakodnevnu upotrebu.
Infestacija se može spriječiti suhim okolišem; često je dovoljno promijeniti livadu za branje; krpelji su obično na rubovima šuma, u parkovima ili u šumi.
Vrsta:
Jesenska trčna grinja, pauš (Trombicula autumnalis)
larve ove grinje ne prezaju od zamorčića i ostalih životinja, žive u gornjim slojevima kože i hrane se krvlju i tekućinom iz tkiva. Ove grinje se često nalaze na travnatim livadama i naročito u jesen ih ima u velikom broju.
Odrasla grinja je oko 3 mm dugačka, crvene je boje, živi u mahovini i listincu, brzo se kreće – trči (otuda joj i ime), hrani se jajima raznih insekata i lovi sve što je manje od nje.
Prave muke izletnicima, planinarima, lovcima i svima koji se sada kreću po šumama, a misle da su visoke cipele, dugačke čarape i hlače dovoljna zaštita od nametnika, zadat će ličinka jesenske trčne grinje.
Ona je samo 0.25 mm dugačka, a budući da ne može ni bosti niti gristi, jesenska trčna grinja učinit će nešto još opakije: ličinka grinje će potražiti folikul dlake ili poru na koži i u nju iz usta izlučiti slinu. Enzimi iz sline razgrađuju (otapaju) stanice kože, a grinja popije otopljene stanice te ponovo ispušta slinu. Tako se polagano u koži stvara “bušotina” čije stijenke otvrdnu pa nastaje tvorba nalik na cjevčicu. Pomoću te cjevčice grinje se hrane, jer nemaju organ koji bi im tome služio. Od svojeg domaćina naprave koktel koji onda ispijaju na slamčicu.
Čitav taj proces prati vrlo burna imunološka reakcija organizma: crvenilo, tvrda oteklina, kod nekoga povišena temperatura, i svrab, svrab, svrab; nesnosna svrab koja traje danima.
Simptomi
Na glavi, na ušima i prije svega kod svijetlih životinja se može zamijetit crvenilo kože, dolazi do svraba, ispadanju dlake i otocima na koži.
Dijagnoza
Mikroskopski se daju lako utvrditi
Liječenje
Za blage infestacije, koje se manifestiraju kao perut i mogući blagi svrbež, može se pokušati tretirati prahom dijatomejske zemlje bez savjeta veterinara. Međutim, ako kunić već ima jak svrbež, ćelave mrlje, kraste ili druge znakove ozbiljne infestacije, posjet veterinaru je ključan. Često iza toga stoji neka druga bolest, npr. kožne gljivice, metabolički poremećaji, timom i hormonalni poremećaji. Osim toga, u slučaju teške infestacije potrebno je dodatno tretirati drugim sredstvima (liječenje rana, sekundarnih bolesti, drugih postojećih bolesti itd.). Ako dijatomejska zemlja ne uzrokuje osjetno poboljšanje, posjet veterinaru je također neophodan, jer se tada obično radi o nekoj drugoj bolesti. Međutim, ljuske u početku ostaju u krznu osim ako se ne iščešljaju.
Dijatomejska zemlja (silicijev dioksid) dobiva se iz dijatomeja i čista je prirodna tvar koja je vrlo učinkovita protiv površinskih grinja svih vrsta, buha, ušiju, uši i drugih insekata. Za razliku od mnogih lijekova, ona djeluje čisto mehanički, zbog čega se ne može razviti rezistencija. Mehanički mehanizam djelovanja je pouzdan; silikatna prašina ostaje zalijepljena za insekte nakon tretmana, posebno u razmacima na njihovim udovima. Fine čestice oštrih rubova uništavaju površinu voska koja sprječava isparavanje abrazivnim djelovanjem. Nastale sitne ozljede na sloju voska uzrokuju ispuštanje tjelesne tekućine kukca, a štetnici ugibaju u kratkom vremenu (obično nekoliko sati) zbog isušivanja. Za razliku od mnogih drugih prirodnih proizvoda (npr. ulje čajevca), dijatomejska zemlja je vrlo učinkovita i potpuno bezopasna kada se pravilno koristi. Dijatomejska zemlja je dostupna online (npr. Amazon) ili u drogerijama kao dodatak prehrani (silicijev dioksid u prahu). Mora biti dovoljno fini prah, inače neće djelovati. Mnogi puderi iz drogerije imaju loše mljevenje, zbog čega se preporučuje poseban proizvod protiv grinja.
Primjena: Dijatomejska zemlja je učinkovita samo ako je okolina apsolutno suha, stoga treba obratiti posebnu pozornost na apsolutno suhu okolinu tijekom upotrebe (često ispiranje, pokrivanje kućišta, bez kontakta s kišom, ako je vlažnost zraka visoka, privremeno premještanje u kuću, da ne bude vlažno krzno). Budući da djeluje vrlo brzo, dovoljno je osigurati apsolutnu suhoću jedan do dva dana. Čak i male količine dijatomejske zemlje dovoljne su za uspješno liječenje zaraze grinjama. Veća količina nije potrebna i ne smije se koristiti jer će u protivnom doći do onečišćenja dišnih puteva prašinom. Mala količina se stavlja na kuhinjski papirnati ubrus ili se kuhinjski papir umoči u nju i utrlja u krzno (također suprotno od smjera rasta dlake). Apsolutno suhim rukama, dijatomejska zemlja se zatim može "razmazati" po cijelom kuniću glađenjem (uz i niz dlaku). Područje glave je izostavljeno; ako je zaraza točno tamo, potrebno je paziti da oči i nosnice nisu izloženi dijatomejskoj zemlji.
Kao preventivna mjera, dovoljno je tretirati okolno područje bez tretiranja samog kunića. Ako je kunić infestiran, kunić i eventualno okolno područje mogu se dodatno tretirati. Međutim, tretiranje područja moguće je samo ako je potpuno suho (ne vlažno ili mokro) jedan do dva dana, inače dijatomejska zemlja neće djelovati. Kuniće treba pustiti natrag u nastambu tek nakon što je zaprašivanje završeno. Prilikom uporabe potrebno je nositi zaštitne naočale i zaštitu za disanje kako bi se osiguralo da oči i dišni putevi nisu kontaminirani prašinom. Za jače infestacije primijeniti još jednom ili dva puta svakih 10 dana.
Ostali preparati:
Selamektin (npr. Stronghold® ili Selehold ampule, 15-30 mg/kg, što odgovara 0,25-0,5 ml/kg - kunići do 1,5 kg, 15mg, teži od 1,5 kg, 30mg): spot-on za na kožu na vratu. Naknadno liječenje je obično neophodno jer jedan tretman ne zahvaća sve stadije parazita, pa se ponavlja nakon 20 dana. Nakon uporabe pazite da partnerske životinje ne ližu Stronghold!
Ivermektin (Ivomec® 0,3-0,5 mg/kg, dostupne različite jačine): injekcijska otopina za injekciju ili pur on kao mjesto na vratu. Kod potonjeg pazite da ga partnerske životinje ne poližu tijekom čišćenja. Potrebne su tri aplikacije u razmacima od 7-10 dana.
Imidakloprid/moksidektin (Advocate® 0,1 ml/kg)
Doramektin (npr. Dectomax® 0,5 mg/kg kg)
Fluralaner (Bravecto®) – je lijek izbor za Sarcoptes grinje, jer mnogi drugi lijekovi ne djeluju dovoljno; čini se da postoji velika otpornost.
Ni u kojem slučaju se Fipronil (Frontline) ne smije koristiti na kunićima!
Opasnost! Frontline (Fipronil) je potpuno neprikladan; dovodi do stanja opasnih po život kod kunića; nije odobren za ovu životinjsku vrstu jer može biti smrtonosan. Ne koristite nikakve lijekove protiv grinja koje možda imate kod kuće za pse i mačke. To su jaki neurotoksini, nepravilna uporaba ili doziranje može dovesti do nepopravljive štete!
