Oboljenja dišnih puteva su kod kunića vrlo česta pojava i spadaju u najčešće razloge smrti, te se ne smiju olako shvatiti.
Pod "disanjem" se podrazumijeva uzimanje, transport i ispuštanje sastojaka u obliku plinova. Svaki organizam treba kisik za život, čiji je, promjenom tvari, uz mnoge važne spojeve, otpadni plin otrovni ugljični dioksid. Trasnport i izmjena ovih plinova odvijaju se u dišnim putevima, u kojima se iz krvi izvlači ugljični dioksid, i zamijenjuje svježim kisikom.
Nosna šupljina ima visoko specijalizirane prolaze. Nosne školjke sadrže u svojoj sluznici mrežu krvnih sudova. Ovi se suzuju i proširuju ovisno o temperaturi udahnutog zraka, te hladan zrak zagrijavaju. Ostale ćelije mogu po potrebi ispuštati tekućinu koja kondenzacijom ovlažuje udahnuti zrak, a ostale filtriraju strana tijela i šalju ih u smjeru nosnica natrag prema van.
Subjektivno najvažnija funkcija nosa je kod životinja osjet mirisa, koji mozgu šalje važne informacije - jestivo - ne jestivo - mužjak - ženka - prijatelj - neprijatelj - krastavac - prst, koji onda odlučuje o reakcijama. U nosnoj šupljini se nalazi spojnica do očiju - suzni-nosni kanal kroz koji sekret iz očiju curi u nosnu šupljinu.
U grlu se križaju probavni i dišni organi. Kako se na ovom križanju ne bi desile nezgode, promet regulira komplicirani mehanizam zadužen za prometovanje zraka, kao i hrane i pića.
Grkljan je izrađen od hrskavice, tetiva i mišića. U njemu se nalaze glasnice i zadužen je za glasanje. Poklopac grkljana zatvara kod gutanja ulaz u dišni kanal.
Naročitosti kod kunića: oni nemaju u lubanji sinusne šupljine - ni u čelnom dijelu, niti šupljine u vilici. Kunićima nedostaju i mandule. Kunić stoga nikada ne može dobiti upalu mandula ili upalu sinusa.
Dušnik se sastoji od prstenova hrskavice u obliku potkove. Obučen je posebnom sluznicom koja vraća sekret, prašinu i manja strana tijela i smjeru usne šupljine te tamo izaziva podražaj na kašalj kako bi se ta tijela mogla izbaciti.
Na križanju dušnika dijeli se dušnik u dva glavna bronhija. Ovi vode u pluća i tamo se kao grane stabla granaju. Prema periferiji pluća su bronhiji sve manji i na kraju prelaze u plućne mjehuriće, alveole. One su okružene gustom mrežom najmanjih krvnih sudova, kapilarama. Kroz zidove alveola i pomoću kapilara se odvija izmjena plinova.
Plućna krila su ovisno o vrsti životinje podijeljena u različiti broj plućnih maramica. Pluća kunića ih imaju 4 sa desne i 3 sa lijeve strane.
Oboljenja dišnih puteva su u kunića prilično česta te spadaju u najčešće uzroke smrti. U većini slučajeva nije glavni uzrok bolest sama po sebi, već greške ili propusti u držanju ili hranjenju životinja, koje oboljenje prouzroče i podupru.
Propuh, pre vlažan ili pre suhi zrak, nagle promjene u temperaturi, nedovoljno čišćenje nastambi, neadekvatna i siromašna prehrana, nagla promjena u prehrani, buka, socijalni problem kao svađe, nepostojanje mogućnosti da se povuku i ostale stresne situacije oslabe imunitet organizma i pogoduju razvoju bolesti.
Mnogobrojne bakterije, gljivice i virusi uzrokuju akutne ili kronične bolesti respiratornog sustava. Nažalost su simptomi infekcija skoro uvijek isti i teško se može na osnovu samih simptoma ustanoviti o kojem se uzročniku radi.
Ovisno o težini i trajanju oboljenja, razvijaju se različiti simptomi. Virusna oboljenja su u početnom stadiju jedva primjetna. Često vlasnik na početku primjeti samo vlažan nosić i povremeno kihanje, zatim suzne oči i ubrzano disanje. U ovom stadiju oboljenja imaju životinje najčešće i visoku temperaturu. To oslabi imunitet i ako se sada ne reagira na vrijeme, javljaju se sekundarne bakterijske infekcije. Ove se uočuju po tome da sekret iz nosa odjednom postane bijel ili žućkast, na nosiću se stvaraju kraste, oči se slijepe, pri disanju se mogu pojaviti šumovi kao pucketanje, struganje ili zviždanje i ritam disanja je osjetno promijenjen, i može se odvijati i kroz usta. Većina životinja, najkasnije u tom stadiju, odbija jesti, sjedi sa nakostriješenim krznom u jednom uglu i očito su prilično bolesni.
Na samom nosu se rijetko pojavljuju teška oboljenja, najčešće se radi o vanjskim povredama nakon svađa, ili lokalnim upalama sluznice, naprimjer uznapredovali ekcem na ustima ili gljivične infekcije nosne sluznice. Ponekad se može pojaviti krvarenje iz nosa ili smetnje koje su poslijedica "progutane" dlake ili ostaci hrane koji dospiju u nosnu šupljinu.
U grlu i ždrijelu se stvaraju upale sluznice izazvane bakterijama, gljivicama i virusima, koje imaju svoj uzrok najčešće u povredama sluznice špicevima zubiju. Bakterije izazvaju najčešće jako crvenilo sluznice, gljivice (Soor) uzrokuju bijele točkice i/ili bijele taloge, a virusne infekcije se očituju tekućinom ispunjenim mjehurićima (stomatitis vesicularis). Sve ove promjene mogu akutno biti opasne po život jer imaju kao poslijedicu potpuno odbijanje hrane (zatajenje gutanja). Eustahijeva cijev spaja grlo i unutarnje uho direktno, te infekcije mogu zahvatiti uši i izuzetno su bolne. Upale glasnica izazivaju promjenu u glasanju kunića.
Upale bronhijalne sluznice nastaju najčešće u svezi sa infekcijama, rijeđe mehanički parama, ispušnim plinovima, dimom ili prašinom. Glavni simptomi bronhitisa je djelomično bolan kašalj, pojačano stvaranje katara i šumovi prilikom disanja.
Primarne, neinfektne bolesti pluća su aspiracijske pneumonije, tumori i plućni edem. Aspiracijska pneumonija nastaje udisanjem hrane, napr. zahliknućem pri nemogućnosti gutanja ili kod nestručnog prisilnog hranjenja. Pritom se udahne kašica i prouzroči naročito tešku formu upale pluća. Tumori su najčešće adenomi ili metastaze od tumora drugih organa. Pod plućnim edemom se podrazumijeva nakupljanje tekućine u tkivu pluća. Plućni edemi znatno smanje kapacitet pluća neophodan za izmjenu plinova. Oboljenje se kod kunićem uglavnom pojavljuje zajedno sa oboljenjem srca i kod svih stanja šoka.
Kod kunića je mali broj infekcijskih oboljenja koji su specifični za dišne puteve. Često su oboljenja u pitanju, koja pored ostalih simptoma, dodatno mogu i oboljenja dišnih puteva prouzročiti.
Kako sva infekcijska oboljenja imaju otprilike isti tok i simptome, nema ih smisla sve u detalje opisati. Pokušati ćemo se ograničiti na određene različitosti. Jedno oboljenje započinje obično sa temperaturom, kašljem, šmrcanjem, promuklosti, iscjedkom iz nosa i očiju, šumovima pri disanju, ubrzanim disanjem, gubitkom apetita i promjenom u ponašanju. Simptomi su najčešće prilično jednoznačni. Uzročnik odmah nije moguće prepoznati i za to su potrebne pretrage. Stoga se prvotna terapija može sastojati samo od davanja antibiotika širokog spektruma.
Virusna pneumonija je virusna infekcija sa smrtnim ishodom, prouzrokovana za zamorčiće specifičnim adeno-virusom. Zaraza i širenje se odvijaju zaraženim izmetom i urinom, ili međusobnim kontaktom životinja. Smrtnost je vrlo visoka. Ali su zato zarazna i rata oboljenja obično niske. Slične infekcije sa adeno-virusima su i kod ljudi i ostalih vrsta (ždrijebe, pas) poznate.
Najčešći uzročnik oboljenja dišnih puteva kod kunića je Streptococcus zooepidemicus. Streptokoki su uzročnici gnoja koji se pojavljuju na sluznicama probavnog sustava. Prouzročuju u akutnom razvoju upale pluća kod kunića, u kroničnoj formi stvaranje apscesa, koji započinju u limfnim čvorovima grla. Otrovni otpadi metabolizma bakterija uništavaju crvena krvna zrnca i stijenke krvnih sudova. Tako može doći do izbacivanja krvi i eritrocita u alveolama, a zatim u dišnim putevima, ustima i nosu. Simptomi su kod akutne forme stoga krvavi iscjedak iz usta i nosa, te ponekad i krvavo obojeni urin.
Diplokoki nastanjuju često sluznicu gornjih dišnih puteva kod ljudi i životinje bez da izazivaju oboljenja. Često nosioci nemaju nikakve simptome oboljenja, a kontaktom prenose uzročnike na ljude i kuniće. Oboljenje je najčešće nezamjetivo. Rastuća infekcija ima za poslijedicu upalu bronhija, pluća i prsne maramice, te je često popraćena nakupljanjem tekućine. Smrtnost je visoka.
Klebsiele su normalni stanovnici sluznice nosa i grla, kao i probavnog kanala. Klebsiella pneumoniae uzrokuje kod kunića prije svega teške upale pluća i prsa (pleuropneumonia). Kod perakutnog razvoja mogu životinje uginuti u roku od par sati, bez da prije toga pokazuju simptome oboljenja. Kod akutnih stanja dolazi do teških pneumonija sa smrtnim slučajevima nakon 2-3 dana. Kod kroničnog razvoja se stvara gnojni sekret iz nosa, krastavo obliljepljene nosnice bez iscjedka iz očiju. Za zdrave životinje je opasnost od zaraze vrlo visoka.
Bordetelie su stanovnici sluznice kod kunića ali i drugih vrsta životinja. Često ih se susreće kod oboljenja dišnih puteva, ali i kod klinički zdravih životinja. Infekcija sa bordetella ronchiseptica se odvija preko dišnih puteva. Razija se gnojna bronchopneumonija koja je naročito ograničena na vrhove plućnih maramica. Šmrcanjem i razvijanjem sekundarnih infekcija je za računati sa visokim gubicima.
Pasteruleoza, kod držanja kunića, može izbiti epidemijski. Izaziva je pasteurella multocida, koja se često kao bezopasna nalazi na sluznicama zdravih životinja. Ibacivanje uzročnika se vrši preko izmeta i sekreta iz nosa. Zaraza se odvija kapljično ili uzimanjem klica inficiranim zelenilom. Kod akutno oboljelih životinja dolazi do krvavih upala sluznica dišnih puteva i krvavog proljeva. Kod kroničnog razvoja su respiratorni simptomi u prvom planu. Nastaje bronchopneumonija sa krvavo-gnojnim iscjetkom iz nosne šupljine i djelomično sa krvavim proljevom. Jače su napadnute mlade životinje.
Zaraza se kod kunića širi oralno uzimanjem zagađenog zelenila ili vode koji su zaraženi pticama, zečevima ili kunićima. Otrovanje krvi vodi, najčešće bez prijašnjih kliničkih simptoma ili samo sa kašljem i gušenjem, u roku od 1-2 dana u smrt.
Zaraza Chalmydophilom caviae odvija se aerogeno ili sa direktnim kontaktom. Oboljenje se očituje simptomima sličnim gripi, temperaturom i bolovima u mišićima.
Pseodomonade su bakterije koje se nalaze svuda u okolini. Stoga su naročito opasne jer se mogu začahuriti u sluznici koja ih štiti od obrambenih ćelija imuniteta i antibiotika. U kroničnom stadiju se više ne mogu eliminirati iz dišnih puteva.